// vetar //
Bilo je veÄ dosta kasno,
pokuŔavala sam da zaspim,
ali neŔto mi nije dalo mira.
KoŔava je neumorno
udarala po roletnama,
kao da pokuŔava da mi kaže,
da je vreme da pustim
sve Ŕto mi stvara nemire.
Da je vreme da ona uÄini
neŔto za mene
i da ona odnese
sve loŔe misli iz ove godine
i da saÄuva samo one važne.
Decembar mi nikada nije teže padao.
Svih prethodnih godina
bio je mesec ljubavi,
mesec kraja,
ali onog bajkovitog kraja
kada sve dobija smisao
i kada sve postaje magiÄno.
Decembar je mesec praznika i zajednice.
KoŔava nije odustajala,
imala sam oseÄaj
da postaje sve jaÄa
i da Äe u jednom trenutku
uÄi u moju sobu.
I koliko god je ljutilo
moje neumorno razmiŔljanje,
toliko je znala
da sa mnom ne može drugaÄije
i da Äu zaspati
onog momenta
kada osetim mir,
kako oko sebe
tako i unutar svih mojih dubina.
ā











