Sve vreme mi nedostaju neÄija ramena, a tek sam se sad setila.
Dok sam dužnim metrom premeravala ono Ŕto samo obrazom meru uzima.
Samo pogledom zamrÅ”enim od trepavica me obuzima. Kao drhtaj sna Å”to se oÄeÅ”e a da ne zna. O ramena. Jer, ko pita ramena dal' su moja. Kad ima ko zna.
Ja















