#bosna

Premalo života

Da pijemo lošu kavu

i igramo utakmice

koje nisu naše.

Kratki su dani,

Da volimo pogrešno

I pogrešne,

Da se dajemo kad ne treba.

Jer, život uvijek vreba

I tu gdje si danas,

možda nećeš biti sutra.

Drugi ljudi će čekati naša jutra,

Ne misleći na naš spas.

Budi tu sada,

Dok sam rada

Da te volim danas.

Jebeš druge živote, živote.

Šta ako je sa druge strane ništa,

Pa propustimo šansu za nešto,

But who would be who...?

I pokazati da čuješ,

Smijeh djeteta koje si oživila u meni,

Mnogo sam ti zahvalan znaš,

Oživila si mi volju za životom,

Za novim snovima,

Nadama i željama,

Da budem bolji čovjek,

Onaj koji će biti,

Dostojan ljubavi tvoje...

Sve češće sanjam,

Tebe,

Naš stan,

I malenu kopiju mene i tebe,

Kako skače u krevet da nas budi...

Zahvaljujući tebi,

Ja želim da živim,

Želim da se probudim,

Želim da se smijem,

Želim da te volim kao što nikad prije volio nisam!

Želim da budem bolji,

Bolji čovjek,

Partner,

Muž,

I ako poželiš bolji otac,

Kada to vrijeme dođe...

Želim da živim,

Da se veselim,

I da te volim,

Da putujemo,

I da se volimo,

Ne želim više da pijem,

I držim se tog obećanja.

Želim da budem čovjek dostojan,

Ljubavi tvoje,

I trudim se,

Jer zahvaljujući tebi,

Tvojoj nježnosti,

I ljubavi što si mi pružila,

Ja opet volim sebe,

Divim se vedrom nebu,

I suncu što mi obasjava lice,

Veselim se,

Cvrkutu ptica,

I beharu,

Što će ubrzo krasiti,

Sarajevske ulice,

Volim te,

I hvala ti što si oživila dijete u meni,

Što se taj maleni ja,

Ponovno smije i veseli,