#tekstovi

bez garancije

da ćemo dočekati sutra,

a ipak navijemo alarm

da se probudimo.

// pjesma napisana u trenutku kad su se kafe hladile među dlanovima, dok su tuđa djeca rasipala smijeh po zeleninila planine, a njihovi roditelji, satkani od istog spokoja, motrili onu neuhvatljivu među gdje se plavetnilo prividno privija uz zemlju i gdje sam sa nekom ljubavlju zamišljala eh da smo to barem mi, a prizor me dotaknu i podsjeti istom onom sjetnom čežnjom k’o onaj dan na Kalemegdanu, kada ugledah nevjestu i poželjeh da sam na njenom mjestu ali ne zbog bijelog vela i lijepe haljine, već zbog pomisli da jednom postanem tvoja //

Sisarka na zemlji

Zuti cvjetici oko nas,

Avioni koji idu desno lijevo

Ja kazem za Italiju, ti pitas kako znas

Ko da je bitno,

Ovo je moj svijet

Upravljam njim kako zelim

Pogledam u nebo i vec znam

Gdje ce odsjesti,

Da li ce to biti u Firenci

Mozda su neki zaljubljenici u renesansu,

A mozda cak i u Milanu,

Vjerovatno neki sopingholicari

Zeljni galerije i materijalnih stvari

A sjecas se Napulja,

Iz pjesme 17

Mozda hoce i tu odsjesti

Sa najjacom margaritom u gradu

Gdje ce poslije ici u operne kuce

Jer eto, vole operu

A mozda su i neki studenti,

Studiraju u Bolonji,

Vracaju se od mame i babe

Da uce, budale

Bolje da su farmaciju u Tuzli upisali

Jala, brzi motori po Ircu, Tuzlanka, Panonsko

Sta ce im sta bolje

Helem nejse,

Ispisujem ovo a avioni mi prolaze

Cekam da vidim gdje ce noz oticJug, Sjever, Sjever, Jug

Ohladila mi se kafa

Nemam vise papira

Cek

Hocu i ja pljugu

Lp