#balkanskicitati

// ispunio si mi svaku želju

   da o drugom nemam ja šta maštat’ // 

Toliko te volim dušo divna

Da ponekad poželim

Da mi vrijeme stane

Da ne znam na sat

Ali ne baš zauvijek,

Samo dovoljno dugo

Da te gledam

Još malo, malkice

Jer mi se nekad čini

Da mi ni cijeli život

Neće biti dovoljan

Da te se nagledam

I naslušam,

Fino mi je kad samo dišeš

I ništa ne radiš,

Fino mi je kad šutiš

A fino mi je i kad mi

Razglabaš o nekoj temi

Trista puta

Pa još trista

I eto šestotke,

Volim kad mi objašnjavaš nešto

I kreneš pametovati 

Čak i za stvari koje znam

A da ti budem iskrena

Nekad ni ne slušam

Šta pričaš

Samo te gledam

Kako se uneseš

K’o da od običnih riječi

Praviš nešto veliko,

Toliko te volim

Da bi mi s’ tobom isto bilo

I na hiljadarki

I na sto dvadeset petici,

Voljela bih da me naučiš

Da ga vozim napokon

Pa da ti ne budem više backpack

Samo kad mi je mrsko voziti,

Pa da se vozamo negdje

Uz Jadran

Bez ikakvog plana

Da stanemo gdje nam se svidi

Da gledamo more

I da vodimo polemiku

O tome kako mi se leđa vide dok vozim,

Kako ću se prehladiti,

Kako ubrzam u krivini kad ne treba,

Kako se svim silama trudim da te prestignem

Al’ mi ne ide,

Toliko te volim

Da bih s tobom

Sjedila na stepenicama

I jela paštetu

Nožem iz konzerve

I bilo bi mi ljepše

Nego pola večera

Po restoranima,

I brala bi s tobom šljive u kantu

U nekoj seoskoj njivi

Da pravimo džem

A ja do kuće

Pola pojedem,

I zamišljam nas

Kako ti držim lampu dok nešto popravljaš

A ja svijetlim svugdje samo ne tamo gdje treba,

Toliko te volim,

Čak bih i dijelila s tobom

Jednu kiflu na pola

Zadnji gutljaj soka

Iz flaše

Pa i onaj sok iz kesice

Što se sipa u litar vode

I ima okus djetinjstva,

Jela bih s tobom

Paradajz i hljeb

Na vikendici

Dok sunce zalazi

I dok neko u daljini

Kosi travu,

Sjedila bih 

Na onim plastičnim stolicama

Što ih svaka kuća ima,

Da brojimo zvijezde

I slušamo cvrčke

Dok ovce prolaze putem

K’o da imaju važnijeg posla

Od svih nas zajedno

A mi da razglabamo

Koliko koja ima kila,

Voljela bih

Da mi pokazuješ

Kako se cijepaju drva

Iako vjerovatno

Ne bih znala ništa

Da uradim kako treba

I vjerovatno bi mi se smijo,

Tako bih da me svemu naučiš što ti znaš

A ja ne znam,

Jer mene sve zanima

Što i tebe zanima,

Čujem i

Kako me zoveš

Da ti pridržim nešto

Pet minuta

A da na kraju držim

Pola sata

I da ja budem “ljuta”

Jer me ruka boli 

I pričam 300 na sat o tome

Kako si mi slag’o da je trenutak 

A ti me samo gledaš i voliš,

Toliko te volim

Da mi materijalnost

Sa tobom nema smisla

I ne želim je znati

Jer,

Ako je skup poklon

Jedini dokaz ljubavi koju bi mi pružio

Nemoj mi ga nikad dati

Donesi mi sebe

Donesi mi onu tvoju mirnoću

Koja utiša i umiri

Sve moje nemire

Donesi mi ono

Kad me pogledaš

K’o da sam jedina osoba

Koju vidiš

Na svijetu

To mi je priceless,

A mogla bih s tobom i glumiti

Da smo najbogatiji ljudi na svijetu

Da uđemo u restoran

A svi se okreću za nama

K’o da su upravo ušli

Miranda Kerr i Evan Spiegel

Pa da se ti i ja

Jedva suzdržavamo od smijeha

Dok oko nas

Svi sjede ukočeno

Pazeći na manire,

Na satove,

Na cijene vina,

Na to ko ih gleda,

I ko će ih zapamtiti

A mi pričamo gluposti

I smijemo se preglasno

K’o djeca

Koja su slučajno zalutala

Među odrasle,

Jer nekako mislim

Da su mnogi bogati samo parama

A siromašni u svemu drugom

Pa skupljaju stvari,

Varaju,

Kradu vrijeme

Jedni drugima

Trče za nečim,

Što nikad ne stignu

A mi bismo sjedili

Jedno preko puta drugog’

I bili bogatiji od svih njih zajedno

Sasvim smo dovoljni

Jedno drugome,

I voljela bih

Da zajedno prođemo

Kroz svaki oblik intime

Koji život sačuva za dvoje ljudi

Da zajedno rastemo

Kroz nježnost

Povjerenje

I godine,

Da mi budeš sigurno mjesto

Za svaki strah

A ja tebi

Najnježniji dodir u životu,

Onaj koji se pamti

I kad oči ostare

I kosa osijedi,

Da budemo jedno drugom

Mir nakon dugog dana

Kuća nakon dugog puta

I dokaz

Da prava ljubav nikad nije bila

U onome što imaš

Nego u onome

Koga imaš kraj sebe,

Toliko te volim

Da mi često dođe

Da te zagrlim

I ništa ne kažem

Jer sve što napišem

Bude manje

Od onoga što osjećam

K’o da pokušavam

Cijelo Egejsko more

Nasuti u fildžan

Pa se prelije

Na sve strane

I opet ne stane,

Toliko te volim

Da kad pomislim

Na budućnost

Vidim tvoje alpine stars 

Pored mojih,

Vidim dvije šolje tople čokolade

Na stolu

Čujem kako te zovem

Iz druge sobe

Da mi nešto dodaš

Iako mi je na dohvat ruke

Ali radiš sve za mene

Jer to voliš i želiš

Duša ti cvjeta kad me činiš sretnom

A ja se osjetim k’o djevojčica koja je napokon

Tretirana na način na koji je zaslužila,

Vidim kako se smijemo

Istim glupostima

I nakon deset godina

I nakon dvadeset

I nakon pedeset

Jer se ljubav

Na kraju uvijek sakrije

U tim malim stvarima,

A onda dođem

Do tog dijela

Kad’ budem sretna najviše na svijetu

A ti nisi tu da to podijelim sa tobom

U tom trenutku,

Pa mi bude krivo

Jer sreća bez tebe

Nije sreća

To je samo njen komad

Njena sjena

Njeno skoro,

Njeno zamalo,

Djelimično…

A znaš koliko ne volim

Djelimično

Jer sam ja sad’

Pomalo tvoja

Pomalo još uvijek

Zarobljena u vremenu

U čekanju

U tim nekim

“Ne još”

I “Sabura ljubavi”

A moje srce

Tvrdoglavo k’o ja

Već odavno živi

K’o da je odlučilo

Da si konačna adresa

Pa zato ne volim

Djelimično

Jer tebe ne želim

U pola 

Nikako

Ne želim te

Na par sati,

Na par dana,

Na trenutke,

Želim te

U svojim jutrima,

U svojim večerima,

U svom prezimenu,

U svom životu,

I možda me život

Još malo tjera da čekam

Možda fakultet

Još malo glumi prepreku

Možda još nije vrijeme

Da budem tvoja

Onako kako želim

Ali kad god pomislim

Na riječ zauvijek

Ne vidim je napisanu na papiru

Vidim tebe

I nekako znam

Da će ovaj moj osjećaj

Jednog dana prestati biti

Djelimično

I postati cijeli

Baš k’o što si ti

Odavno posto

Moj cijeli,

Moja ljubav,

Skoro ispunjena dova,

Jer za sad 

Si mi samo djelimično

A tako mrzimmm tu riječ

Blago hondi ona ima felgu

I to sija,

Ja za svoju dovim

A ti?

Za šta doviš ljubavi?

Za novu mašinu?

Za još koju konjsku snagu?

Za felge?

Za auspuh?

Ili nekad,

onako krišom,

doviš i za mene?

Da me Allah sačuva

Od svega što me boli,

Da mi podari mir

Kad me život umori,

Da mi olakša fakultet

Da dam uslov,

I sve one dane

Kad mislim da ne mogu više,

Da me jednog dana

Uzmeš za ruku

I kažeš:

“E sad više nikad nećeš kasnit’ kući,

Doći ćemo našoj kad god budemo htjeli jer sad si moja zvanično. ‘’

Pojačaj te dove ljubavi,

Ja sam tol’ko tvrdoglavo nemirna

I ne volim čekanja

A znam da nije do tebe

Toliko,

Baš te želim

I tako mi je čudno da me činiš ovakom

Jer ja sam prije na brak i na to sve što stiže s tim gledala:

Ewwww,

A sa tobom kad razmislim

Baš mi je

Awwww,

I možda je smiješno

Što sam od svih mogućih želja

Počela najviše željeti

Običan život s tobom,

Tipa k’o

Da me nazoveš 

Iz prodavnice,

I da me pitaš - a šta da uzmem ljubavi

Pa da ti napišem

Hljeb,

Mlijeko

I nešto slatko,

A ti se vratiš

Sa pola prodavnice

Jer si zaboravio šta sam rekla

I da se ja pravim ljuta,

A nisam,

Jer si ti došao kući,

A nekako mi se čini

Da je kuća uvijek više osoba

Nego mjesto

I možda stvarno

Previše maštam unaprijed,

Možda stvarno

Već biram krevet, zavjese, ormar

Za kuću koja ni ne postoji

Ali šta ću ljubavi,

Ti si prvi čovjek

S kojim mi budućnost

Ne izgleda k’o nešto čega se bojim,

Nego k’o nešto

Čemu jedva čekam da stignem

Pa i kad stvarno

Onako krišom

Doviš i za mene,

Znaj da ja za tebe

Dovim naglas

Da te Allah čuva

Kud god krenuo,

Da te brzina ne uzme sebi,

Da ti omekša sve teške dane,

Da ti podari zdravlje (mene),

Mir (mene),

I ono što ti srce najviše želi (mene),

I zato kad završim dovu

I kažem amin,

Ne želim više da te tražim

U planovima,

U maštanjima,

U nekim sutra,

Nego da te ugledam

Pored sebe,

Onako obično,

Kako stojiš

S ključevima u džepu,

Rumenih obraza

I govoriš nešto

Što nisam ni čula,

Jer sam opet

Bila zauzeta

Da te volim

A možda je ljubav

Na kraju samo to,

Da se dvoje ljudi

Toliko dugo mole

Za isti mir,

Dok ne postanu

Jedno drugom odgovor

        A ono kad ćeš ti dobiti moj glavni odgovor, 

            samo ti znaš :p 

Tako bih se slatko ušuškala u tvoj zagrljaj

upijajući svaki delić tebe,

opijena mirisom ljubavi,

i srećna zaspala.

S velikim vrtom

I neku ležaljku na terasi

Devojka za ringispile i sudaranje vasarskim auticima. Ona koja ce u svojih 19 ici kroz vasar i nositi helijumski balon oblika jednoroga. Duvati baloncice u gomili. Leci na sred ceste dok kisa pada i uzivati u vremenu.

dal secas se? ❤️