#srecan

Nikad do kraja srećan, uvek prepolovljen, uvek polovičan, sa kamenom u cipeli i "dušom beskućnicom".

Noć, hladna dosta, ista kao i sve, bar meni, a vjerujem i tebi. Ali ne znači mi ništa, jer sam bez tebe. Tražiš opravdanje, gubiš poštovanje, odavno je sa nama sve gotovo. Usamljen sam, jednostavno mi prija samoća, želim je podijeliti sa tobom da ti kažem da sam dobro i vješto te slažem.Baš kao što si i ti mene, kad si rekla da me voliš.Bila si voljena, toliko da svi krenu protiv tebe ja bih opet tebi, ali ti nisi znala osjetiti ljubav.Bez tebe nema mene, a otišao sam. Znam da bi me sad pitala, zar me nisi volio. I previše sam te volio, odgovorio bih ti. Navikao sam na tebe kao neki slijepac na mrak, kao čovjek na sudbinu. Ali ti ne znaš da biti nekome dovoljan, je najveća emocija. Nedostajem sebi onakav, kakvog si me činila. Onako brižnog, onaj koji se brine o sebi baš mnogo, koji zna da voli.. Volim da se skupim kraj tebe, dok mi čekaš kosu, a ja razmišljam koliko sam tvoj. Ponekad sjetim se, ali vrijeme briše sve što je bilo između nas.

Ne govori. Pokazi.

Ali srce mi se smeje kad te nasmejem