Septembar..
Pitaju me kako sam. Ponekad mi pitanje i prija.. Ja sam septembarski nedefinisano. Lijepo je kad liÅ”Äe pada i mjenja boju. Takve se promjene deÅ”avaju i u Äovjeku.
I Äovjek se kao i liÅ”Äe odvaja od svoje cjeline. I na kraju, zemlja je zadnje mjesto gdje odlazi.
Äovjek je svako godiÅ”nje doba i može se poistovjetiti sa bilo Äim neovisno odakle potiÄe i gdje se nalazi.
Ljudska je duŔa hiljadu opalih zlatnožutih listova, ali i ljubav prema jesenskom procesu, priprema za zimu, prve jutarnje mrazeve i magle.
Ja sam septembar koji prolazi, stotinu nemira i nesanica, ravnodnevnica svakodnevice. Trnci koji prolaze kroz kožu uz svako friÅ”ko jutro, uz miris kompota od dunje, vruÄih kestenova, i budimki.














