Jedinac u vodi

Kada su te grlili pogrešni

Progovaranje narječjem istine

Kada su te grlili pogrešni

Bivajući sve

Mijenjaj blagdanske salvete za malo šarenila trpaj mu u usta malo plodne zemlje u nadi da će iznutra nešto procvjetati i okrenuti ga suncu kradi sjaj sa ulica stavi polog na mjesečevo srebro pusti ga da ode duboko u noć vratiti će se već idućeg jutra jedan je od onih koji ne znaju odlaziti zato su ga imenom nazvali kada su ga porodili u bezimeni svijet

Zabava je svršena zidovi su ostali glasniji od uzvanika njihove teške betonske oči otputovale su putem tvojih bedara kolači još nisu pečeni boce vina stoje bezobzirno neotvorene na prozorskim daskama crvene haljine upakirane na dnu ormara petak je večer jedva mrak navlači poput tvrdoglavih zavjesa preko plavkasto-blijedih prozora petak je i zabava je svršena a nema nas ni upola onoliko koliko smo se radovali zabava je svršena sve sam manje siguran da je ikada i bila započeta nema gotovo nikoga nema nas nikada nas nije ni bilo

Jednom će dragi Edmunde svijet htjeti postati crna nakupina slabosti slušaj dobro, Edmunde oni će svoja promašena roditeljstva pripisivati brigama urlati će poput prestrašenih životinja ja ću imati tri jeftine gitare a ti jednu nešto skuplju goniti ćemo ih goniti u materinu Edmunde stati će pred nas a mi ćemo osluškivati vjetar i gledati kako kroz njih prolazi ništa zato mi ćemo poput životinja preživljavati a oni će Edmunde oni će ih poput životinja mlatiti nakon svega smijati ćemo se smijati ćemo se jer će strojevi imati više ljudskosti od samih ljudi

Grčki su vrhovnici prije silnih božanstava pripadali nižem sloju i radili kao automehaničari po dvanaest sati na dan dolazili bi kući masni sa motornim uljem ispod obrva leđa bi ih boljela od crnčenja a žene im u usta trpale kukuruzni kruh i u kave stavljale tri žličice šećera svake noći prije sna kleli su se da njihovi sinovi nikada neće živjeti istu sudbinu odgajali su ih strogo i stavljali im kamenje u naramak sve dok jednog dana sinovi nisu osvojili Olimp

Kuhano je vino po blijedim obrazima šamaralo i najveće muškarčine a ja sam se sakrio iza prozirnog šala hladnoća je vojnički stupala osvajajući usput gradove i sela pučanstvo se sakrilo iza masaka a ja sam se otkrivao stih po stih odlazeći tamo gdje me nikada ne bi stavili tamo gdje sam se oduvijek viđao jutrima podalje od svih a opet među njima duša je izbacila vino ponešto ljubavi neprevodivi rječnik vlastitog bića

Naša se realnost oduvijek servirala hladna koliko god podgrijana bila

Ljudi su otkrili vatru potrčali prema plamu te ga ugasili

Koliko se toga nehotice saplete o tebe dok tražiš da se o nešto zapleteš?

U INTERVJUU SU ME PITALI ŠTO ZA MENE ZNAČI PJESNIŠTVO A NISAM ZNAO KAKO DA OBJASNIM

Gol