#pjesnik

I pokazati da čuješ,

Smijeh djeteta koje si oživila u meni,

Mnogo sam ti zahvalan znaš,

Oživila si mi volju za životom,

Za novim snovima,

Nadama i željama,

Da budem bolji čovjek,

Onaj koji će biti,

Dostojan ljubavi tvoje...

Sve češće sanjam,

Tebe,

Naš stan,

I malenu kopiju mene i tebe,

Kako skače u krevet da nas budi...

Zahvaljujući tebi,

Ja želim da živim,

Želim da se probudim,

Želim da se smijem,

Želim da te volim kao što nikad prije volio nisam!

Želim da budem bolji,

Bolji čovjek,

Partner,

Muž,

I ako poželiš bolji otac,

Kada to vrijeme dođe...

Želim da živim,

Da se veselim,

I da te volim,

Da putujemo,

I da se volimo,

Ne želim više da pijem,

I držim se tog obećanja.

Želim da budem čovjek dostojan,

Ljubavi tvoje,

I trudim se,

Jer zahvaljujući tebi,

Tvojoj nježnosti,

I ljubavi što si mi pružila,

Ja opet volim sebe,

Divim se vedrom nebu,

I suncu što mi obasjava lice,

Veselim se,

Cvrkutu ptica,

I beharu,

Što će ubrzo krasiti,

Sarajevske ulice,

Volim te,

I hvala ti što si oživila dijete u meni,

Što se taj maleni ja,

Ponovno smije i veseli,

O kako mrzim rastanke, životna fobija mi je bespomoćno posmatranje iz daljine kako se u trenutku obrušavaju zidovi nečega što me je držalo na optimalnom nivou življenja.

Konture ostavljenih će blijedjeti do konačnog nestanka i to je skroz prirodno ali lažna obećanja ostaju kao ožiljci koji se ne mogu zaliječiti.

O kada bi svi ljudi skupili muda i trčali u susret budućnosti i bili malo iskreni, ovakvih tekstova ne bi ni bilo. Kako smo jučer bili nešto što danas želimo da više nismo?

Ne, ne živimo danas u takvom vremenu kao što mnogi mislite jer svjedoci toga su Dučići, Selimovići, Šantići, Krleže i drugi. Čovjek je uvijek bio zaključan u ambalaži koja prezire svoj sadržaj, gdje je laž nova istina a ljubav samo citat, ali čovjek ti je teški hajvan i ono malo duše što ima, šejtan mu je dao da mu bude teže.

Da osjetim miris njen na jastuku..|

Ležim u mraku

Slušam ploče

Uživam u zvukovima

Pucketanju

Ispitujem sve svoje prenose

Zašto sam Zeppeline pustio poslije Čole

Ulazi sa prozora još po koje svjetalce

Neko što je upaljeno gore na planinama

Uvlačim zadnji dim cigare

Manta mi se

Loše mi je

Ali ne kao sinoć

Večeras nema ljudi iz prošlosti

Nema onih što su me prešli

Nema gnusnih faca

Samo neka bolja vremena

Ne ona sa ploča

Nego ona koja sam živio

Neki dragi ljudi

Još po neki što fale

Tu su

Nema ih

Ali su uvijek tu

Negdje u mojoj glavi

Večeras je sve savršeno

U tišini noći

Sutra sve po starom