#pjesme

U današnjem svijetu riječ “Bog” više ne reže savjest. Postala je mekana, bezopasna, sentimentalna. Riječ koja bi trebala izazivati strahopoštovanje i drhtaj duše, danas se izgovara s istom lakoćom kao “energija”, “svemir” ili “dobrota”. Ljudi je koriste da potvrde sami sebe, a ne da padnu ničice pred Onim koji jest. Ovaj fenomen pokazuje kako je razumijevanje Božje prisutnosti postalo iskrivljeno…

bljesak iskre, kamen o kamen

Hepo kocka, na mog oca

goropad, neman, neizdrž

sabijaj, sagori, eksplodiraj

upali motor, guraj klip

ruši, lomi, demoliraj

šumski požar — isti tip

vidiš li isti žar u mojim očima?

krv s benzinom, visoki oktani

erupcija što u Etni čuči

ćuti, tiše i onda plani

ko te bijesu bolje uči

nego tata, dva metra drva za potpalu?

Redakcija “Kulisa”, jednog od dva ili tri najčuvenija zagrebačka revijalna lista između dva rata, čitanog „časopisa za kazalište, kino, variete, društvo i sport“,1933/34. godine u više je navrata na svojim stranicama najavljivala izdavanje knjige pjesama njihova suradnika koji se skrivao iza atraktivnog pseudonima Fra Ma Fu. Sve je, međutim, ostalo na tim najavama! Fra Ma Fu je od te 1934.…

osvijetli im Zemaljske oreole

da bace tračak svjetlosti na tminu

postojanja.

Uzdigni Gazinsku majku,

da sina vadi iz kolijevke,

harale bolesti, pošasti ebole i kuge

sahraniše ih časno, redovi dugi