#klupa

Nisam ti rekla. Sjećaš li se kad si me prvi put poljubio? Prvi i jedini put. Mjesta na kojem smo bili? Naša klupa. Nedavno prođoh tuda, srušili su je. Uništili.

Razmisljam o tome kako me za njega vezu tako male stvari, sitnice, koje me pogode u srce i stvore leptirice u mom trbuhu.

Bilo kojom svojom porukom nabacis mi osmijeh na lice, i ubacis neku dozu adrenalina u moje tijelo kao kod djeteta. Obicno jedno -kako si- znaci cijeli svijet, posebno kada te niko prije njega ne pita da li te mozda boli glava, stomak ili srce.Falim li ja tebi, koliko ti meni? Bilo bi klise da napisem da odbrojavam dane do naseg susreta ali sta cu kada je to istina. Svaki trenutak provedem mastajuci o nasim zajednickim trenutcima, od glamuroznih vecera i poznatic licnosti do jedne obicne klupe na kojoj smo podijelili sve dijelice ljubavi jedno za drugim. U svojim mislima osjetim tvoj dodir, tvoj pogled, tvoj miris. Cujem tvoj duboki glas, tvoj skroz otkaceni smijeh i tisinu izmedju nas.

Sve mi fali. Ti mi falis. Sve bih dala da mogu prodati onu staru gitaru u cosku sobe, i da od tih para kupim sebi avionsku kartu. Jednosmjernu.

Da odletim tebi u zagrljaj, gdje god ti bio.I vjerujem da ces me docekati rasirenih ruku bas kao sto sam ja tebe.

Ako to ne uspije, sjeti me se barem nekad kada ti misli odlutaju dok citas posljednje stranice knjige "Sumrak" gdje te ceka posveta.

Savrsenstvo bez mane. Bila je bas takva za tebe. Umela je sve, pa cak i ono sto si mislio da je nemoguce. Bila je drugar kada uvek, bila tu cak i kada nije. Bila je ono uz sta si hteo da zapocnes dan.

Eno, vidis li je tamo? Upravo je presla ulicu sa svojom drugaricom. To je ono sto si ti voleo, sto si zeleo, ali previse bio uplasen kako bih sacuvao. Noire, ona je sada upisala fakultet i vise nece biti ovde, a ti sedi tu, na starom mestu, ja cu ti se pridruziti. Sedi i razmisljaj o zivotu i filozofiraj svakoj sledecoj o bolu koja ima tvoja dusa, nesvacenosti univerzuma, zvezdama padalicama, muzici za necujne. Mogao si da je pratis. Mogla je biti tvoj kosmos, ali si ti odlucio ostati na planeti.

Dobro joj zapamti lik, mozda ga po poslednji put vidis. A, uvek si se nadao njome, uvek si je zamisljao pored tebe. Svaku drugu uporedjivao sa detetom koje se nalazi u njoj. Uvek si gasio svaku vatru jer se nije poredila sa njenom. Zeleo si da vidis samo kako njena gori i pravi fantasticne varnice dok uzima sve oko sve. Dok ostavlja sve u okolini bez kiseonika.

Noire? Gde ti ostala dusa pa si ovo uradio? Nema nimalo smisla sto si se okrenuo. Mislis da ce ti ta cigara pomoci nekako? Mislis da ce jednog dana sve ovo imati smisla? Da ce sve biti vredno? Gledajuci je sa drugim kako ide na nocno kupanje na veoma poznatoj tebi plazi, koju si nazivao svojom? Da je gledas kako njemu svira sa luke i ceka ga da dodje kako bi uzivali u zalasku?

Noire, mislim da ces oplakati nju, sve flase koje su vec najavljene. Cak ces i izmisliti nove ljubavne pesme, samo zbog nje. Trebao si da trcis kada ti je rekla da hodas, da ljubis kada je rekla da zagrlis, da zagrlis kada ti je rekla da odlazis.

Eh, Noire, dosao je i nama kraj. Zajedno cemo sedeti ovako, na ovoj maleckoj klupici i otici u minus. Valjda ce tako bol zaboci nas, barem do sutra, pa cemo sve iz pocetka.