glas
Najgori dio žalosti je kada nakon nekog vremena ne možeš da se sjetiš kako im je zvučao glas. I stvarno ne mogu. Izjeda me to, svaki dio mog uma i bića vrišti od želje da se sjetim. Uzalud. Ne mogu da se sjetim kako je zvučao glas moje majke. Znam da je prošlo šest godina odkako sam ga zadnji put čula ali šta vrijeme predstavlja za takve stvari?
Ne sjećam se da li je bio visok i kreštući ili dubok i hrapav. Ili je pak bio mekan i mio. Mislim da je ovo posljednje.
Ponekad se osjetim krivom što ne mogu da se sjetim pojedinih detalja njenog postojanja. Znam da sam u to vrijeme bila samo curica ali ona je zaslužila da je pamtim u njenoj cijelosti. Znam koja joj je najdraža serija i koji joj je najdraži kolač. Znam da je voljela crnu boju i da je često nosila. I znam da su joj prsti uvijek bili puni zlatnog prstenja a uši okićene zlatnim naušnicama. Sjećam se njenih ruku koje su uvijek bile glatke i nježne a krasili su ih lijepi i uredni nokti – uvijek isturpijani u oblik badema i nalakirani prozirno bijelom bojom. Moja majka je voljela parfeme i znam da ih je često kupovala. Sjećam se parfema koji mi je kupila jednom, imao je miris citrusa i stalno bih ga prskala pri polasku u školu. I dan danas ne mogu da uđem u radnju kozmetike a da prođem pored tog parfema. Religijski ga uzmem i pomirišem, ponekad se i naprskam da bih si izmamila osmijeh na lice.
Moja majka je imala mnogo prijateljica i sjećam se svake. Mada sada već nijedna nema kontakta sa mnom. Moja majka je bila uspješna žena, talentovana i vrijedna u svom poslu. Prije sam se sjećala njenog broja i jedno vrijeme sam instinktivno kucala taj broj po povratku iz škole. Sada se više ni toga ne sjećam.
Možda se ne sjećam njenog glasa ili njenog broja, ali njen trag je svuda u ovoj kući. U storama koje je ona odabrala, svaka čaša i kašika koju je ona kupila, svaki dio namještaja i dekoracije koje je njen domišljati mozak smislio. Svuda je oko mene. Živi kroz moj lik.
Danas su mi rekli da sam ista ona. MoĹľda joj je glas zvuÄŤao poput mog.
