#prazno

Samo je još mjesec pun, sve je ostalo prazno.👤🌚

~ unknown

https://www.facebook.com/GalerijaCitata/

Glupost je kad sam sebe uhvatiš kako razmišljaš o nečemu o čemu uopće ne bi trebao, još je gluplje kad isto to pokušavaš istjerati iz glave, zaboraviti na to, spremiti u ladicu u svojoj glavi i zauvijek baciti ključ. Ali baš je to teško, baciti ključ i  ne pomisliti na nešto što ti je u jednom  periodu života donijelo toliku sreću da sada ni sam se bi ne možeš priznati da je gotovo. Mi, ljudi, e baš mi, mi smo glupi. Ili barem to ja za sebe mislim. Ponašamo se kako nam dođe, kada nam dođe, i kasnije se čudimo kako je došlo do situacije u kakvoj jesmo. Isto tako spremni smo nečemu davno završenom dati 1002 šanse samo da bi sebi u svojoj glavi održali onu sretnu idiličnu sliku. Teško je oprostiti se od nečega do čega ti je stalo, ali mora se i to. Nije lijepo vidjeti nekog s kim si bio sretan kako je sada sretan s nekim drugim, a još teže je kada tog nekog ne vidiš duže vrijeme i pomisliš dobro je, uspjet ću, neću misliti o njemu i vidiš ga. I sve krene, ma znate one situacije kad se ON pojavi na vratima a vi ne znate gdje pogledati, kada zakopate glavu u mobitel, histerično se počnete smijati ne bi li  se činilo da ste sretni. E te situacije su sranje i to žešće, ali to je valjda karma i život u jednom. Zašto bi nam život i dopustio da sve bude jednostavno kad može biti zanimljivije i kompliciranije. Treba se smijati i onda kad nam je teško, pa makar i histerično, nekad i to pomogne. Iako kad i taj smijeh prestane shvatimo koliko smo zapravo prazni, koliko su ljudi prazni kao i njihova obećanja, sve je prazno, prazno je zarazno, neprolazno. Ali sve, i moj pogled je prazan jer mi više nije stalo, nije mi stalo do njega, do bilo čega vezanog sa srećom, a nekako sam postigla da mi nije ni do mene same stalo. SRANJE!