Marrr

…and one can truly realizeWhat festina lente really meansWhen you align yourself in oneself,When you feel as if you have arrived…Some could ask to what destination, But one can only answer thatIt doesn’t really matter.

Kao da previše dugo živjela sam u sopstvenoj sjeniMeđu uglačanim zidovima životnog besmislaSrčana snaga iz dubine žarko je pritislaI ratnički duh opet je procvao u meniVidim vreme i nazirem obronke ljubaviKoja je negde duboko ostalaDugo skrivena, lako se zaboraviA duša joj se naivno uvek nadalaNije zauvek, al bar ovog trenaHrabro krojim od staroga novo Cela znam da sam spremnaDa otpočnem…

Povezani sudbinskim koncimaBožjom rukom protkanih Krećemo se vibracijamaNajskladnijih tonova univerzumaPrateći iskrene i pravične Putokaze naših života Osvetljeni unutrašnjom,Neokaljanom večnom vatromIpak, i dalje, braćo,Put je pred nama.

Život, donio je mnogo,Odnio je mnogo. Prepuštanje gospodnjoj voljiIli kako god to nazvali Ali ipak je prepuštanjeNi najsposobniji ne vadi se veštoPomislim na to jako čestoI u ponoru ovomeNe plašim se više Puštam sve plemenito u meniNeka ga, neka dišeStranice neke nove istorijeSvakako će ispisane bitiHteli mi to ili neDanašnje životne igre, lepote i boliČekaće neke nove ljude

Skrivene tajne mog sopstvenog bićaIzlaze na vidjelo i ne daju se zaustaviti Budnost svega u meni se ne da skrivati I tako viđena vidim, u misli se uselio Jedan predivni sunčani predio A sa njim i čovjek koji ima osmjeh s proredom Ova sasvim obična MarijaNe gaji sasvim neobične nadeAli pomisli često kako malo je dovoljno,Opet ufa se u se, u život i ljepotu svijetaI smije se u sebi kako moždaTaj…

… povukla sam se. Povlačenje, nejednako predaji,Nimalo nije bolje stanje,Posebno ako ne vodi savladavanju. Savladavanje, nejednako kontroli,Nimalo nije bolje stanje,Posebno ako ne vodi sreći. A onda ću se zapitati, Što li je uopće sreća? Kako se to podvukla Na spisak želja ove tanane dušePrepune ljubavi ka svijetu I neizmjerne radosti? Znam,Reći ćeš kako i to je dovoljno,A ipak nekad zarumenim,…

Vezanost za prošlost,Ponosnu, sramnu, pitomu i divlju,Maglovito prostranstvoKojeg se sjetimo uvijekDrukčijeg no što je odista i biloSkriveno od očiju javnostiTka naše dane današnjeUsijani, često nepodmazani stroj,Ovo naše tijelo……bori se za dah postanja.Ipak, mi vremenom postajemoNe ono što želimo,Nego ono dokle smo stigli I što smo kadri razumjetiIli osjetiti u sebi Duboko, duboko u sebi Kao…

U potragu za smislom Otišla sam nespretnoNaoružana jedinoUnutarnjom intuicijom I neoprezom djetetaNeizmjerno je pogrešakaNa putu ovom neznanom A svaki dobitak život značiI dušu hrani Ljepoto novog danaLjepoto novog ciklusaLjepoto novog životaSijat ćeš mi zauvijek

Sila koja se pojavljuje iznenadaI rješava stvari, otkazala je svoj nastup večerasNismo mali da vjerujemo više Sem u rijetkim trenucima Tinjajuće nade Sutra će pobjediti sve…Sutra će pobjediti sve.

U nekom od vrtložnih postojanjaMojih misli, djela, propusta iBeskonačnih stihova koji kriju se u meniJedan se mali svijet sjetio sam sebeI rasporio prijašnju opnu sopstvenog kaveza Odista, to nije samo tvoja zasluga,Stranče… Ali hvala ti što mi samu sebe prispajaš.

… I onda pomislihZašto ne sada i zašto ne danas?Osećam, pripada mi Ovo duše što tinja Svijetlim sjajem. Znam, Možda ne ti I možda ne u ovom životu, Ali tako se dobro uklapaš.Govorim u sebi Kako želim da mi pripadaš,Ujedno borim se s realnim svijetom, Mislima obuzimajućim, raskalašnim,Što nagone me vjerovanju Da znamo se odnekle prije,Kao da postojali smo negdje prije,U već zaboravljenom…

Možda i nikada ne vidiš ove stihoveNanizane u trenucima inspiracije,Muzo nenadanaKoje ispisao je PetrarkaDušom detetaU mom telu Ali moje srce, Ono opet pišeO zaljubljenosti u život i srećiO osmehu s proredomParu velikih iskrenih očiju I čudnim smislom za humor

Rodio se osjećaj…Možda mogla bih ti pokloniti svu svoju nježnost i toplinuI zaljubiti se u nasNe znam je li ti iko ikada pisao pjesmeI hoće li ikada sem meneAli znaj da to zaslužuješ

Slutim, Brzo doći će danKada pasti ćeš u naručje mojeSlobodan i čio, Zavesti mi misli Osmjehom svojim Koji bit će jedini važan tada…Ispisat ću tada u sebi tisuće pjesamaOkupanih ljepotom i mirnoćom tvoga bićaOnoga koje dane moje osvjetljava,Svojom svježinom oživljava

I odjednom, Dan nije dan ako te jednom ne vidim,A ako te ne vidim, mislim se što li radišI pomislim kako bih vidjela tvoj osmjeh,Budni pogled i čula glas,Rasplamsam radoznalost i naduTražim te pogledom I onda slučajno naiđeš,Pa svakom svojom rječju i pojavom Ozariš unutarnji nemir Srca mogKoje zaigraKao da prvog puta u životuOsjeća simpatije

Posljednju misao ti dajem,Posljedni bol u oku mom Posljednji vers u repertoaruI posljednji krik srca mogNe traži me,Umrla sam Rodit ću se opetU nekom drugom svijetuIzvan tvoga domašajaParalelnih linija životaMožda to više neću biti jaAli to i nije važno Bit će tu netko stamenŠto živi odvažno, snažno.

Mi,Mi koji živimo pod znakom smrtiPrepoznajemo jedni drugeZnak smrtiOstavio je traga vječnogU srcima našim i Nastavljamo hodnicima Života ovogZauvijek obilježeni, Neki možda sjetni, aliZauvijek zaljubljeni u život,Radost i ljepotu Ispunjeni lijenom hrabrostiDočekujemo novi dan Izgubljeni Ali nekako živi LelujamoTragovima prošlih inkarnacijaTražeći nove pute