#falismi

-m

Danas, sutra i zauvijek.

Vrijeme je toliko prazno bez tebe, zamisljam da si ovdje pored mene, i ovog dana i ove noci kad me ruzni snovi muce,ma svaki trenutak, svaki šum mi na tvoje korake lici, tako prokleto cekam kada cemo se vidjeti. Nedostajes mi. Jos tvoje zagrljaje ,kao da osjecam na sebi, kao da na mojim usnama ima jos ukus tvojih usana, kao da osjetim jos njihovu toplinu. Ne mogu te lagati ni tebe ni sebe jer mi nije lako trebas mi. Voljela bih bar na trenutak, jos veceras, osjetiti tvoje usne,na mojima, mada barem samo na trenutak osjetim tvoju blizinu. Toliko je pusto sanjati snove a znati da te necu vidjeti sutra. Gledam u sat, a misli se sa sekundama tuku, (5:08) i bas svake sekunde sve sam vise zeljna tebe. Samo cekam da budes pored mene, da te gledam kako se smijes, da slusam kako dises, i da mi pricas duuugo duugo... Jer, u svakom se kutku mene krijes, ja osjecam te, ja trebam te... Nedostaju mi tvoje rijeci, tvoj pogled, tvoj osmijeh. Nedostaju mi oni dani kada sam vesela bila s tobom, kada sam se veselila svakoj tvojoj rijeci, kakva god ona bila. Nedostaje mi tvoja njeznost, tvoj dodir na mojoj kozi. Nedostaju mi letirići u stomaku kada me poljubis. Tvoj poljubac, tako rijedak ali sladak, tvoj znak paznje kojim si diskretno pokazivao da sam ti bitna. Zasto postoji ova daljina da nas ubija? Ovo previše boli zar ne? da li i tvoje srce zeli sto i moje, da li tvoje srce tebe vuce meni? Ali,opet, nedostajes mi, tvoj glas, ruke, usne,zagrljaj... Volim te Mrs.V

Gledam ga i mislim u sebi: "Boze, koliko volim ovog covjeka"! Kada ga ne vidim satima, danima osjecam se tako prazno, osjecam se toliko usamljeno, kao da mi fali cijelo, a ne jedna polovina mog malog srca. Kada u jednom neocekivanom trenu zazvoni moj mobitel i vidim da me on zove, meni se odmah stvori osmijeh na licu i srce pocne lupati brzo i jako. Zaista covjek ne treba puno za srecu. Dva oka u kojima vidis sebe i jedan zagrljaj u kojem se osjecas najsigurnije. Sve je lakse kad si voljen i kad volis.

Putujem, sjedim u autobusu i mislim na tebe i poljubac koji si mi poklonio prije ulaska u autobus. Suze samo sto ne poteknu niz obraze. Udaljavam se od tebe i svaki kilometar mi je sve teze i teze. Zelim samo zaspati i cekati da mi se pojavis u snu, da nas vidim zajedno i da se ne probudim dok taj san ne postane stvarnost. Kako je tesko.. Tesko je tako otici od voljene osobe cak i kad znam da cemo se opet vidjeti. Da cemo se vidjeti brzo. Ne toliko brzo, ali se tjesim i lazem sebe da ce to vec biti sutra. Ljuta sam na svijet, ljuta sam na sat koji se samo vrti, toliko brzo,kad smo zajedno. Juri tako brzo, kao vlak koji kasni na svoju sudbinsku stanicu. A onda kada te nema blizu mene i minuta traje cijelu vjecnost. I zato me sve to cini tuznom, jer te nema sada ovdje da me zagrlis i da samo zabijem svoj nosic u tvoju majicu i osjetim tvoj miris. Tako blizu srca i da opet zajedno docekamo drugi dan i da me nije briga za sat. Da samo gledam u tu malu glupu stvar i smijem joj se jer sam ja pobjedila. Jer sam pobjedila to glupo vrijeme. Onda me nije briga koliko traje minuta, a koliko sat. Znas zasto? Zato jer sam s tobom i jer me ni jedna kazaljka ne moze odvojiti od tebe. A sad? Sada cu sklopiti oci i zamisliti te blizu sebe i biti ce to trenutak koji ce me usreciti. Ali samo trenutak srece, jer kada otvorim oci ti neces biti tu i moci cu ti samo napisati poruku da te volim i da mi falis...

 Alexa