Viribus Unitis

Tako velika i snažna riječ.

Tako posebno stanje.

Jednom mi je to bilo oduzeto,

a sad postoji samo strah.

Hoću li ikad postati majka?

Hoću li ikad čuti te neprežaljene otkucaje srca?

Znaš,

godine su tu, ja sam spremna, a da li je suđeno?

Hoće li se ikad to desiti? I kada?

Hoću li ikada imati pravo postati majka?

Sada, kada sam pronašla osobu za koju sam uvjerena da je prava,

sada, kada znam da njegove oči želim zauvijek gledati i buditi se u njegovom naručju, hoće li mi opet to biti oduzeto?

Nekada se uhvatim u razmišljanju čije bi oči dijete imalo, kakvo bi mu ime dali, bi li oblačilo suknju ili tregere, pogledam se u ogledalo, pomazim se po trbuhu, a onda uslijedi onaj tihi uzdah i krenu suze teći niz lice.

I pomalo cudno.

Pojavio se neki potpuni stranac

O kojem apsolutno nista ne znas.

Ni datum rodjenja, ni najdrazu kavu koju pije,

Ni kuda se krece kada nije na poslu.

Ma ni njegov najdrazi film, najdrazu boju, nista, bas nista, a zanimalo te.

I desilo se nekoliko dana dopisivanja, pa tjedana, cak i mjesec,

Desila se i pokoja uspomena izmedju redaka.

I dalje je stranac, ali ovaj put znas na koje stihove pjesama pusti najtezu musku suzu, sto ga to pogodi, znas i kako dise, znas o cemu sanja i za sto zivi.

I odjednom se molis za tog stranca, da te pocne zvati imenom, pokojim slatkim nadimkom.

Da promjeni pozadinu na svom telefonu kao zaljubljeni tinejdzer i da budes njegova posljednja zelja.

Imati ces sve sto si ikada pozelio.

I posao iz snova,

I najmocniji auto s kojim ces davati gas da te svi vide i cuju u gradu,

I mozda par svojih kvadrata kuce koje si oduvijek htio.

Imati ces sve, ali falit ce ti ona!

Biti ces najbogatiji,

Sobe gdje smo se nekad znali “svađati” koja je čija strana kreveta. Gledati naše serije, ugrijani našim krznenim ljubimcima.

Tada je bilo lijepo.

A sada?

Krzneni ljubimci griju samo mene u ovoj praznoj sobi. Tražimo te, a nema te.

Nema te više.

Odlučio si nastaviti dalje bez nas.

Kao da ti ništa nismo značili.

A ti nama jesi.

Boli kad odjednom prestane mariti za tebe.

A jos jucer je rekao volim te i gledao u zaljubljene oci.

Sjedio nasuprot osobe koja bi sve dala za njega i slavio cak 6.godisnjicu te predivne veze.

Barem je meni bila predivna. Ali ocito, nisam dostojna prave ljubavi.

Ocito ne zasluzujem biti istinski sretna. Ocito ne zasluzujem svoju pravu osobu.

Tvoj zagrljaj.

Tvoje rijeci: “sve ce biti ok”

Tvoje ruke oko mog struka svako jutro kada smo se zajedno budili

Nisi ni svjestan koliko mi falis

Koliko mislim na tebe u ove kasne sate

Ne samo u kasne sate

Svaki dan se budim s nadom da cu te vidjeti u svom krevetu

Onom krevetu gdje smo nekada lezali zajedno.

Toliko mi fali tvoj zagrljaj

Tvoj poljubac u celo pred spavanje

One tvoje velike rijeci koje si uvijek znao reci na poseban nacin

Toliko poseban da mi je srce zaplesalo od srece svaki put kada si ih izgovorio

Ti amo amorino

Ti voglio tanto bene

I uzasno falis

2 tjedna bez tebe.

Nije ni malo lakse.

Nece ni biti.

Moram ti priznati da mi srce skoci svaki put kad cujem obavijest na whatsappu, tamo smo se uvijek dopisivali.

I isto tako, toliko sam puta usla u nase poruke i htjela ti napisati “falis mi”, a ne zelim te gnjaviti.

Samo zelim da nam das jos jednu sansu.

Da ti pokazem koliko ce nam biti lijepo.

Koliko se sve moze promjeniti.

Vjeruj mi.

Nemas pojma koliko mi falis. Koliko sam puta placuci pala i cekala te da me dignes.

Koliko puta sam usla u nas razgovor i htjela ti napisati poruku. Da me ne zaboravis.

Ali necu, dajem ti vremena.

I jedino sto zelim je da me netko probudi iz ove nocne more.

Rijetko tko razumije moje osjecaje.

Oni ne znaju kako je zivjeti bez tebe.

Bez osobe koja mi je bila sve u zivotu.

I nece proci. Volim te i voljet cu te.

Ostajem bez zraka, tonem sve dublje i ovaj put cu se tesko izvuci. Boli me, kao nikada prije, a njega nije briga.

On koji mi je bio vise od prolazne osobe u zivotu, on s kojim sa stvarala 6 godina trenutke i uspomene. On s kojim sam planirala buducnost.

Samo tako mi je okrenuo ledja i otisao, bez imalo suosjecajnosti i ostavio me praznih ruku s bodezom u srcu.

Kako cu? Ne znam. Ne pitajte me.

Gusim se u suzama, ostajem bez zraka.

Ne zelim dalje, a tjeraju me na to.

Meni nije do niceg osim do njegovog zagrljaja.

Kažu: “Jednom će ti Bog poslati onu pravu osobu i tada ćeš shvatiti zašto su svi drugi bili pogrešni!”

Kroz godine koje sam prošla, u vezama gdje sam trpila i sebe gazila, više ne vidim izlaz. Ne mogu više sebi pomoći. Ne znam želim li, jer više ne vjerujem u sreću, ljubav i happy life. Zašto? Jednostavno sam sve dala krivim osobama, a dobila slomljeno srce i suze koje liju jedna za drugom i sada dok ovo pišem. Kažu vjeruj pa će se desiti, ja više ne mogu. Uvijek sam imala vjere, uvijek sam se nadala, a za šta? Da ostanem sama bez ičega i povrijeđena. Sve sam uložila u vezu, odnos s drugom osobom, naše postojanje, naša 4 zida. Izlazim iz svega prazna bez ičega i praznog zagrljaja.

Nemojte djeci pričati bajke, jer bajke ne postoje. Ne postoji happy ending kao u filmovima, ne postoj prinčevi koji otvaraju vrata auta. Sve manje je sretnih parova, a znate zašto? Nema više poštovanja kojeg je nekada bilo, ne postoji suosjećanja, ne postoji više međuljudskih lijepih odnosa. Sve ih je manje i molim vas učite djecu da budu pošteni, suosjećajni, susretljivi i dobri ljudi prije svega. 

Možda baš onda kad se ne budu nadali doći će im ono što sam ja cijeli život čekala.

A nisam dobila

Tražila sam malo.. Tražila sam pažnju, suosjećanje, ljubav i poštovanje, dobila sam kidanje srca na dijelove. Jako ga je malo ostalo, jedva kuca, jedva se čuje.

Moli za ljubav.

A-a

Šta se desilo?

Ništa novo, samo razmišljam kada sam dobila zadnji put kompliment od osobe do koje mi je stalo?

Pa zašto ti je i dalje stalo do njega onda?

Ne znam, srce ga i dalje voli, ali..

Ali?

Ali rečenica kojom mi je uzvratio u zadnjoj svađi: “ne brineš ni ti o svom izgledu, odi pa treniraj, tko ti brani?” znajući da imam zdravstvenih problema me ubija polako.

Najviše me muče oni koji znaju cijelu priču, a zaborave da je znaju..

Tako lako te povrijede, a onda..

Onda?