#jednom

Postane sutra

Postoje ti neki ljudi, kojih se nikad ne zasitiš. Da dan traje 50 sati, a život 500 godina, opet nam ne bi dosadili. Tako je sa njim, kad' je najveći komad budale prema meni, ja ga najviše volim. Trpila bi sve njegovo 24/7, ma šta trpila, uživala bi u svakoj provokaciji, zezanciji i šali na moj račun. Uživala bi u svakom golicanju, štipkanju i slično, samo da je tu. Zamislite samo, 24 sata gledam u njegove oči, miris njegovog parfema nikada ne ode od mog čula mirisa, pravim mu doručak narednih 60 godina, slušamo muziku po cijele dane, igramo PES-a ili monopola, udaramo se jastucima do podne, gužvamo posteljinu tako da izgleda kao umjetnost, sjedimo na balkonu i slušamo cvrkut ptica, sipam mu vino svaku noć, tjeram ga da jede moje splačine koje obožava, budim ga sa prvim zrakama sunca jer tad je kafa najljepša, popunjavamo pasoše istim pečatima, svaku noć nam pravim opuštajuću kupku, pregledamo sve filmove, serije i pročitamo sve knjige koje su vrijedne pomena, i nakon svega toga rodim mu djecu.