Zivot Je Kurva

Mi smo bili nerazdvojni, mnogo smo se voljeli. Zaista, ta ljubav je bila velika, mozda i prevelika za nas. Nismo znali kako da se volimo pa smo otisli jedno od drugog, godinama vise nista nisam cuo o njoj sve do one veceri kada sam saznao da se udaje, moja tuzna vila se udaje. Te noci sam otisao na onu poznatu adresu, kao nekada odlucio sam je nazvati iz one telefonske govornice koja je stajala tu, jos uvijek je bila ista, izblijedela od vremena ali jos uvijek je radila.

Cesto sam te zvao i onda kada mi vise nismo postojali, samo iz navike, a po navici ti bi se uvijek javila, pa smo sutili par minuta i onda bi prekinuli. Nikada nisam bio lak covjek ali sa tobom je bilo lakse, ti si nekako izvlacila najbolje od mene. Vise nikada nisam davao nekoj djevojci onu paznju kao tebi, nisam im izvlacio stolicu da mogu sjesti, nisam im drzao jaknu da je mogu lakse obuci, nisam im donosio bijele ruze kao tebi, do vraga nisam ih ni volio kao tebe ali one su voljele mene neke mozda cak i vise od tebe. Prokleto musko nikada ne moze da zaboravi onu koja ga je najvise promjenila. Nisam pazio na sitnice kao nekada sa tobom, nisam znao koja im je omiljena boja, koje im je omiljeno jelo, omiljena pjesma, nisam cak ni slusao sta su mi pricale, bio sam los kao momak zaista. Nisam im ispricao zasto imam toliko oziljaka po tijelu kao tebi, nisam im rekao kako je moja najbolja prijateljica sebi uzela zivot i da me to slomilo, nisu nista znale o meni kao ti, ali su opet toliko vjerovale da sam dobar covjek, i da zasluzujem biti voljen. Kako da im objasnim da sam ja sve ali nikada dobar covjek? Kako da im objasnim da ja nisam covjek koji moze biti voljen, koji moze da voli, da u meni nije bilo nicega osim tuge. A ja sam naucio da zivim sa tugom u sreci. Pokusale su da sastave sve ono sto si ti slomila, sto je zivot slomio, ali nisu uspjele, u pokusaju da mene sastave sebe su slomile.

Jos uvijek cuvam onu jedinu fotografiju koja je ostala od nas, onu na kojoj mi se smijes, na kojoj ti se smijem. Nikada nisam nasao snage da je bacim, pa cak ni onda kada smo otisli jedno od drugog, glavom bez obzira. Sacuvao sam tu nasu fotografiju u onoj maloj kutiji na ormaru. Sacuvao sam i onaj tvoj lancic koji si mi poklonila. Nisam znao da te one veceri grlim posljednji put, da sam znao kunem ti se jos duze bih te grlio. Kao da je svijet stao na minutu te veceri, tebe nikada nisam mogao objasniti, ali znam da je bilo pravo. Sjecas se kada si me nazvala nedugo nakon sto smo prekinuli?

Prelazila je prstima po mojim rukama, koje su bile puno oziljaka, oziljaka koje sam napravio sam sebi. Zeljela je da cuje pricu koja se krije iza svih tih oziljaka, i zasto sam to sebi radio? Nisam joj mogao reci kako mi je moja obitelj prva slomila srce jer ja sam bio ono dijete koje nisu zeljeli. Nisam joj mogao reci kako sam jos kao djecak izgubio svoju najbolju prijateljicu, od njene smrti se nikada nisam oporavio. Mogao sam joj reci koliko sam bio ljut na sebe, na svijet, na ljude oko mene, pa sam udarao sakama u zid, moje ruke koje su krvarile toliko puta. Kako da joj ispricam da sam u zivotu volio samo dvije djevojke? Jedna je umrla a druga me prevarila. Kako da joj kazem da u meni nema vise nicega sto bi moglo da voli. Nikada nikome nisam pricao o mojim oziljcima a Bog zna da sam ih imao previse. Mnogi su ih vidjeli pa su me odmah gledali kao da sam lud. Ja nisam bio lud, samo neko kome su uzeli djetinjstvo, slomili srce i pokazali da je svijet okrutan. Mene je dusa boljela, ja sam bio samo tuzan covjek, u potrazi sa srecom koju sam davno izgubio. Ja sam bio covjek koji nije zelio voljeti.

Sjedio sam sa svojim kumom, nekada nasim kumom i utapali smo se u alkoholu, kao nekada, i ako nismo vise oni klinci kao nekada.

Sreli smo se godinama kasnije sada oboje malo starij, ona jos uvijek prelijepa sa onim najljepsim osmijehom a ja, umoran od zivota, pun razocorenja, tuge, boli svega sto je ostalo u meni one noci kada smo zavsili. Nismo pricali, bili smo neki novi mi koje ni mi sami nismo prepoznali, neki novi mi koji su se sreli opet u pravo vrijeme ali bilo je kasno. Nismo vise bili ona djeca kao nekada, bili smo opet stranci koji su se nekada znali. Plakala je ona, plakao sam i ja kao i onaj zivot za nama koji smo mogli imati samo da nismo otisli. A onda me zagrlila isto kao nekada, nekog mene je zagrlila koji vise nikada ne mogu biti, u tim sekundama sam grlio sve ono sto sam nekada volio i danas volim ali nije nam se dalo. Savrseni jedno za drugo nekada ne zavrse zajedno.

„Bila je poglavlje koje ja nikada nisam napisao jer sam se bojao a sada je prica koju ja nikada necu zavrsiti.“

Da li bi se prepoznali sada kada bi prosli jedno pored drugog, da li bi zastali i popricali ili pravili da se ne vidimo? Godine su iza nas, sreca, tuga, bol sve je izmedu nas, nismo oni sto smo nekada bili. Zivim neki novi zivot, postao sam otac i u ozbiljnoj sam vezi, zamisli moja zadnja ozbiljna veza je bila prije deset godina sa tobom, u nekako je cudno kako sam ostvario sve one nase snove sa njom, sa zenom sa kojom nista nisam planirao, sa kojom nikada nisam mastao kao nekada sa tobom. Zelio sam ti doci i dolazio sam u taj grad ali nikada nisam dosao tebi, jer sta ako me opet ne mognes voljeti?

„Mrzio sam sve sto si bila i sto si postala, mrzio sam te zbog onoga sto si mi uradila, zbog onoga sto smo bili i mogli biti. Zelio sam te vidjeti uplakanu i slomljenu bas onako kao sto si ti slomila mene. Na rastanku sam ti rekao jednom ces i ti nekome biti vjerna pa ces biti prevarena.“

Nikada se nisam smatrao dobrim covjekom, ali ti si vjerovala u mene. Znam da stvari izmedu nas nisu bile savrsene, bili smo mi daleko od toga ali to sto smo mi imali nisam nikada znao opisati, objasniti. Na rastanku sam ti obecao da ces biti vjecna, i jesi. A kada te pisac zavoli ta ljubav nikada ne prestaje. Deset godina je proslo od tebe, mene, nas, ja nikoga nisam pustio u moj svijet pisanja osim tebe, ti si uvijek mislila da ja prelijepo pisem i da trebam napisati knjigu. Ja nisam zelio napisati knjigu, ili da me zovu piscem, ja sam bio samo neko sa slomljenom dusom. Slomljenom dusom koja nije mogla da voli ali je zavoljela tebe. I nedavno sam pricao sa svojim drugom, jedini prijatelj kojega sam tada imao a i sada imam, i on je postao otac, ozenio se, zamisli on se uspjeo smiriti, tko bi rekao zar ne? Zivot nekada pise najljepse price. I dok smo pricali on me je pitao za tebe, da li sam ista cuo, da li znam gdje si? I to me vratilo u proslost, kada sam ti rekao da ne zelim ako me neko za 10 godina pita gdje si? Da im kazem ne znam nisam je godinama vidio, vec zelim reci eno je kuci ceka me da dodem sa posla. Mnogo smo se voljeli, bila je to jaka ljubav mozda previse jaka da bi opstala. Koliko me samo pogresnih ruku grlilo nakon tebe, nikada vise nisam osjetio ono sto sam imao sa tobom. Jos uvijek cuvam onu nasu fotografiju jedinu koju imam, nikada nisam nasao snage da je bacim. Ali bit ce to jedna lijepa prica koju cu ispricati svom sinu kada mu srce bude slomljeno od njegove prve ljubavi.

Da li jos uvijek mislis na mene kada slusas Dinu Merlina? Njegove pjesme sam zavolio zbog tebe, jos uvijek se sjecam kako si mi govorila da ti je zivotni san da odes na njegov koncert. Ja sam toliko zelio da ti ostvarim tu zelju da sam imao i dvije karte za njegov koncert. I ako stvari izmedu nas nisu bile bajne u tom trenutku, imali smo puno uspona ali i padova, svejedno sam te zelio iznenaditi. Poslom sam bio u drugom gradu, i to je bio moj trenutak kada sam kupio karte, i pripremao iznenadenje za tebe. Znam da nisam bio savrsen, ali nikada nisi odustala od mene, zelio sam ti se zahvaliti zbog toga, i zbog toga sto si uvijek bila tu. Sjecas se kako si me zadnju vecer nazvala? Bila si pijana, plakala si.

„Znali smo kako ce ovo zavrsiti, cega ce nas kostati ali svejedno smo to uradili. Igrali smo se sa vatrom i oboje smo izgorili, prijateljstvo koje smo imali nestalo je. Zakopali smo ga u pepelu od nereda kojeg smo napravili, i to je cijena koju smo platili za zabavu, ali bilo je vise od toga zar ne? Oboje smo osjecali to, imali osjecaje koje nismo osjetili godinama, da smo to zvali onako sto je to zapravo bilo, bolilo bi tisucu puta vise jer to nismo mogli zadrzati.“

„Volio bih da mogu zamijeniti svako moje sutra samo da jos jednom zivim nase jucer sa tobom.“

„Koliko ste oziljaka morali opravdati, zato sto ste voljeli osobu koja je drzala noz?“

Poslije svih tih godina sam shvatio koliko si me ti zapravo unistila, prokleta zeno nikada se nisam oporavio poslije tebe. Bio sam sretan bez tebe, pun ljubavi, romanticar sto bi se reklo, znao sam ljubav izmisliti na 1001 nacin, a onda si mi se dogodila ti. Ljubav koju smo imali i sada nisam siguran da li je to bilo stvarno ili je ta ljubav zivjela samo u mojoj glavi. Toliko toga smo prosli sa tobom sam bio ziv, i za sto smo prosli sve to? Samo da opet budemo stranci? Jebote. Kunem ti se poslije tebe nisam volio, cak nisam ni bio zaljubljen da li razumijes koliko je boljelo gledati sve one djevojke koje su dosle poslije tebe, i govorit im da ih volim, obecavao sam im kule i vile a ispunio nisam nista. Tebi nista nisam obecao a ispunio sam sve. Slomila si me covjece, ja to nisam zasluzio. I zaista je to kao neki zacarani krug, ti si slomila mene a ja svaku nakon tebe. Sjecas se kako sam se ozenio, u koje sam okove upao zbog tebe, a nista nije imala, nisam je volio ali eto samo je licila na tebe. Volio bih da mi se ti nikada nisi dogodila, jer onaj sretni, i romanticni ja je bio puno bolji od ovoga sada. Mrzim te covjece, mrzim te zbog svega onoga sto si mi uradila. I ne zelim ti nista lose, samo ne bih volio da mi se opet desis, ne bih prezivjeo.

„Svaka ruza ima trnje. Pokazi mi svoje i ja cu ti pokaziti ruke koje su spremne da krvare.“