„Volio bih da mogu zamijeniti svako moje sutra samo da jos jednom zivim nase jucer sa tobom.“

„Mozda si to bila previse lijepa da bi bila moja a ja mozda previse povrijeden da bih bio tvoj.“

♡

I kako da te sada gledam naredne dvije godine u skoli i pravim se kao da tu nikada nista nije bilo, kao da smo samo obicni stranci koji pohadaju istu skolu i nista drugo, kako da te zaboravim, kako da te prebolim. Kako da zaboravim tvoj predivan osmjeh, kako da zaboravim tvoje savrsene kristalno plave oci, kako da zaboravim tvoj poseban nos kojeg sam obozavala na tebi jer te dokraja upotpunio kao personu, kako da zaboravim na miris tvog parfema i na tvoj cvrst zagrljaj, kako da zaboravim na toplinu tvog tijela. Kako da zaboravim na sve izgovorene rijeci, kako da zaboravim nase planove za buducnost, kako da zaboravim svaku tvoju rijec, svaki tvoj pogled, svaki tvoj osmijeh. Kako da zaboravim nacin na koji si me gledao dok pricam , kako da zaboravim cinjenicu da si se gubio u mojoj pojavi toliko jako da bi me zaboravio slusati sto ti pricam. Kako da zaboravim na cinjenicu da si me izljecio od svega losega u mome zivotu i kako da zaboravim da si me duplo toliko unistio. Kako da te zaboravim i pravim se da smo stranci nakon svega.