Ja mogu samo da sanjam

Da cu dočekati

Sve ono na šta mi je mašta spremna

Da cu pobijediti sebe

I da ce drugi to vidjeti

Da će mi se ostvariti sve sto sam pomislila kad sam puhala svjećice za rođendan.

Ne ide to tako, to znam

Ali protiv sebe ne znam.

Treba mi ljubav

Jer patiti je patetično

Želim čvrst zagrljaj

Od čovjeka kojeg ja hoću.

Nisam ljubomorna

Ma ni slučajno

Ni na vašu ljubav

Na vaše dodire

Na iskre sto eksplodiraju svaki put kad vam se susretnu pogledi

Na čvrste zagrljaje od kojih se i ja naježim gledajući...

Ma ne

Ja samo sjedim ovdje i pijem svoju kafu, gledam kroz prozor i vašu ljubav u odrazu

Volim vrele nepodnošljive dane

Volim osjećaj hladne vode u Augustu

Ljetne oluje, jugo, kišu i slomljene grane

Volim slani zrak i peckanje mora

Volim kad me kamen nažulja i bor ogrebe

Volim kad lažem da sve volim

Da barem zapuše neki vjetar

Onaj koji ce sve laži otpuhati

Da barem zapuše neki vjetar

Ja bi i onda ostala mirno stajati

Nema tog vjetra koji istini naudi

Ona je tu, gola, strašna i jedna

Traži nas da nam kaže...

A mi, mi sklanjamo pogled i gledamo laži u oči

Ljubimo je, dušu svoju joj nudimo

A ona svaki put kaže ne, nisam ja takva....

 A svaki put dušu uzme i ode.

Tog dana desio se svemir

Novembar me probudio

Ogromna rupa u meni

Sve emocije ovog svijeta

Da nije nagovjestaj tvog rodjendana...

Nisam ni znala da je slijedeceg dana

Ali osjetila sam

Samo mokre obraze i prazninu bez dna

Mozda sam luda

Ali osjetila sam sve

Sve sto se moze

Toliko mnogo, da nisam mogla razaznati nista

Znam samo da te volim

Iako te nisam mnogo znala

Znam sve