#spoznaja

Stigoh na beskrajnu poljanu Vidjeh košute kako pasu Poželjeh im se pridružit Al’ odjednom dobih krila i moj vidik je prevazišao poljanu, košute i travu.

Vidim prostrane ravnice, neustrašive planinske vijence, kao suze čiste kao biser lijepe hladne rijeke.

I zastadoh; pred očima se nazire vodeno plavetnilo; srcu se nazire smiraj na obalama oceana.

Sve su se rijeke u njeg’ slile, kao i svi treptaji i nemiri srca.

Tek sad vidim jasno, Moje srce je kašmir od najfinijih vlakana plemenite živine.

Misli o Ivanovom evanđelju 29 Zaista, zaista, kažem ti: Govorimo ono što znamo i svjedočimo ono što vidjesmo, ali naše svjedočanstvo ne primate. Ako sam vam rekao ovo zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem o onom nebeskom? Nitko nije uzašao na nebo, osim onaj koji je sišao s neba, to jest Sin čovječji, koji je na nebu. Ivan 3,11-13 „Zaista, zaista“ – to su riječi onoga…

GAZZĀLĪJEVI DRAGULJI MUDROSTI IZ IḤJĀ’A (9/9)

(9/9)

  1. Zlo koje nije vječno bolje je od dobra koje nije vječno budući da nakon zla koje nije vječno, kada se završi, ostaje radost uslijed vječnog prestanka zla. Više ga nema. A dobro koje nije vječno, kada se okonča, ima za rezultat žal zbog njegovog stalnog prestanka.

2. Govor vjernika jeste zikr, njegovo je gledanje uzimanje pouke (ibret), a njegova šutnja razmišljanje (fikr).

3. Neko…

Ja jesam ili nisam

Spoznaja Ja jesam je spoznaja svesti ili osobe, identiteta? Svest sama sebe spoznaje kao ja?     Kako da ne.

Sama reč ja označava izdvajanje. Kad bi se svest izjašnjavala šta jeste to bi moglo glasiti: sve jesam tačnije kao koren reči svest, sve jeste.

Ja jesam ostaje spoznaja uma ili identiteta. Um je baza podataka stvorena ličnim i preuzetim – prihvaćenim tuđim iskustvom čitaj – znanjem.

Čula…

Svakim udahom udišemo vazduh koje je neko drugo biće izdahnulo, svakim izdahom čisti se telo koje imamo.

Vazduh ne zagađujemo izdahom, naprotiv obogaćujemo ga.

Svaki udah je nova spoznaja o onome što nas okružuje, svaki izdah je otpuštanje nepotrebnog. 

Ne plašimo se da dišemo. 

Zašto se plašimo novog, što zadržavamo stara uverenja kad nismo ono što smo bili pre prethodnog udaha.

Šta te sprečava da spoznaš šta jesi? Samo verovanje da nisi, da nešto treba učiniti, učiti, vežbati. Nijedno novo iskustvo ti neće doneti spoznaju šta jesi, ali sama činjenica da imaš iskustvo svakog trenutka ti dokazuje šta jesi. Da nisi ne bi imao nijedno iskustvo, misao, reč, rečenicu, senzaciju, reakciju. I šta sad s tim kad znaš da to jesi? I dalje se ponašaš, govoriš reaguješ kao da nisi.…