7 najtužnijih stvari koje sam videla, čula ili doživela u toku svoje tri hospitalizacije na psihijatriji:
1) momak koji je prerezao vene na obe ruke, ali je pričao najsmešnije viceve i nikada nije dozvolio da se neko oseća tužno
2) celonoćni razgovor sa devojkom koju su roditelji izbacili na ulicu zbog droge, i shvatanje koliko ona voli život, ali život nju ne
3) dečko kom je majka težak alkoholičar, dok mu otac ne dopušta ni da uđe u kuću, a on piše divne priče i ima još divnije zelene oči
4) devojčica od osamnaest godina koja je pokušala da se ubije popivši previše tableta pošto je mislila da je niko ne voli jer je romske nacionalnosti
5) šizofreničarka koja je izgubila oca i muža u ratu i i dalje se ponaša kao da su tu i piše najlepše pesme uz koje ne možete a da ne zaplačete
6) smirivanje žene od četrdeset i šest godina, kojoj je preminuo sin od dvadeset godina, jer joj je neko rekao "pa još si mlada, možeš ti da rodiš još jedno da ne žališ ovo"
7) jutro pred moj izlazak kada mi je medicinska sestra rekla da ću se kroz par godina opet vratiti ovde









