#povijest

Cijeli dan na radiju slušam o tome kako ruše Vjesnik. Pitam se zašto ga spominju baš svakih sat vremena i zašto se općenito vijesti na radiju, televiziji i društevnim mrežama fokusiraju na ono što je negativno.

Kakva tragedija da smo tako olako izbrisali jedan povijesni spomenik na vrijeme koje je prošlo i neće nikad biti vraćeno.

Splendid since 1925

Drevni narodi imali su ne samo razvijenu kulturu,, tehnologiju, koja nam je i danas velika zagonetka, nego su imali razvijen osjećaj cjelovitosti s prirodom. Dijelom to proistječe iz fizičkog osjećaja da je priroda nadmoćna sila, a djelom jer je takav pogled bio nešto što je bilo ugrađeno u same temelje shvaćanja svijeta u kojem žive.

Možda se to čini kao nešto normalno i samo po sebi razumljivo. Međutim koliko god se mi ljudi današnjice trudili postići taj osjećaj, nismo niti blizu onime što su drevni narodi osjećali za prirodu i svijet u kojem žive.

Naime, u temelje zapadne civilizacije ugrađene su dvije vrlo opasne misli. Prva je da je čovjek gospodar prirode i da priroda služi čovjeku da je iskorištava. Druga opasna misao je da je čovjek vrhunac evolucije i kao takav najinteligentnije biće na Zemlji.

Na takvim temeljima nema govora o poštovanju prirode i svijeta u kojem živimo, niti čovjek takve civilizacije osjeća da je dio prirode i da je ona nadmoćna sila, koju treba poštovati.

Za razliku od nas, drevni narodi, u ovom slučaju podrazumijevam Sumerane, Babilonce, Asirijice, Egipćane, Kaldejce i sve one ne znane i neznane narode prije njih, a koji su u sklopu svog pogleda na svijet imali isto tako jasno usmjeren pogled na zvijezde. Ti su narodi ne samo bili usmjereni na zvijezde nego su i osjećali povezanost sa zvijezdama.

Neki od naroda su i govorili da potječu sa zvijezdanih sustava. Tako da za njih znanost o zvijezdama nije bila ništa marginalno, sumnjivo ili na bilo koji način kvazi ili pseudo, to je bila cijenjena i priznata djelatnosti ljudi toga vremena. Radilo se o načinu života koji ima potpuno drugačije postavke i koji se razlikuje u mnogo čemu od današnjeg shvaćanja života i čovjekove uloge u svijetu.

Zahvaljujući njihovom dostignućima u istraživanjima i praćenju kretanja zvijezda, narodi koji su slijedili nakon njih imali su već veliku i detaljnu bazu podataka, kako bismo mi to danas rekli.

U ovom postu želim ukazati na činjenicu da su mnoga znanja devinh naroda zaboravljena, potisnuta i nerijetko zstaškavana.

Ne radi se o nekoj teoriji urote ili o kojekakvim čudnim pričama. Radi se o našim nevidljivim zidovima sazdanih od cigli uvjerenja, stavova i vjerovanja, a čije temelje čine kolektivna uvjerenja, vjerovanja, pa i strahovi, predrasude koje oblikuju i naše osobne stavove na nevidljiv, neprimjetan i nesvjestan način. Jedno od takvih uvjerenja je da su drevni narodi bili primitivni.

Usprkos njihovim tragovima u hramovima, građevinama i drugim tragovima, mi ljudi današnjice shvaćamo ih kao primitivne ili u najboljem slučaju nešto nižim rangom u odnosu na nas.

Tako shvaćamo i kulturu tih naroda i sve ono što su radili i u što su vjerovali, a bavljenje astrologijom smatramo kao praznovjerje, dok kulturu mnogoboštva a priori shvaćamo kao nazadnu, jer kolektivni narativ Zapada govori da je vjerovanje u jednog Boga napredniji stadij u razvoju ljudskog društva . Takav stav prisutan je i u onim društvima Zapada koja nisu izričito religijski orijentirana.

Takav misaoni sklop automatski sve drugo stavlja u klasu manje razvijenih društava.

Međutim, ovakav pogled nsm skriva pravu sliku naroda primjerice koji su živjeli na području Mezopotamije i njihove visoko razvijene kulture, a koja nam je u naslijeđe ostavila šezdesetični brojčani sustav, pa danas minute i sekunde brojimo do šezdeset, a satove dijelimo na 12 što je 1/5 od 60.

Zbog tog svog stava teško nam je razumjeti zašto su svi hramovi i druge svete građevine tih kulture građene gotovo pa svi u smjeru sjever jug, a neke od njih i u su poravnati sa položajem zvjezdanih sustava.

Hramovi nisu bili samo domovi bogova, nego i opservatoriji, svemirski satovi koji su u dan i sat točno pokazivali proljetnu ravnodnevnicu ili ljetni suncostaj, a koji su na svoj tajnovit način uključivali kretanja Zemljine osi vrtnje, koje danas znamo pod imenom precesija.

To nam govori da bavljenje promatranjem zvijezda, predviđanje događaja na temelju njihovih kretanja nije bila neka obična aktivnost, koja bi se temeljila na nekom praznovjerju, nego je to bila posebna, sveta aktivnost, koja se očito odvijala u hramovima i ne samo u njima

Ovdje želim pokazati na makar i male rupe u našem nevidljivom zidu uvjerenja i pogleda na život, kako bi vidjeli neku drugu sliku ne samo o astrologiji, jet ona je samo jedan od alata spoznavanja sebe i svog unutarnjeg svijeta, dok je vanjski svijet samo odraz onoga što živimo unutar sebe i kojeg možemo mijenjati samo promjenama našeg unutarnjeg svijeta.

Tommaso Marinetti Piše Tihomir Ponoš U zagrebačkim novinama se u prosincu pisalo i o tome što ugledni rade u svijetu. Novosti su objavile vijest o začetniku futurizma Tommasu Marinettiju na sveučilištu u Rimu. On je, “u pratnji jednog svog osebujno odjevenog pobočnika” slušatelje pozivao na rat (Italija je u rat ušla 1915.) “O ovoj upadici objavio je profesor Dellolis, poznati prijatelj…