#komplicirana

Da li se necega bojim?Što mi je toliko uznemirilo osjecaje da sam ih toliko potisnula da ih ne osjecam? Je li to neka osoba? Neki događaj?Događaj povezan sa nekom osobom.Ne znam,ne sjecam se nijedne stvari koja me ikada povrijedila,znam kakve stvari su me povrijedivale,ali ne pamtim toliko ni djelo,ni osobu,ni rijec sto me je toliko ubilo.Jel to krivi pogled neke osobe?Je li neka uvreda upucena meni?Da li je neuzvracena ljubav,prijatelja,decka,obitelji? Moja proslost je za mene zapecacena,kao da se nije desila.Ne osjecam ,samo se sjecam,donekle. Da li to znaci da sam toliko jaka da sam nastavila dalje,ili da sam u jednu ruku slaba pa sve to potisnula. Tko li bi to znao? Ali ja nemam problem s time sto sam prosla ,ako mene pitas,ja volim sto sam postala zaista.Izgradila sam se karakterno u osobu sa cvrstim stavovima,razmisljanjem vlastitim,postovanjem sebe. U jednom trenutku sam na 1 sekundu umorna od toga da budem tu za svakoga,ali opet,kome ja dopustam da bude uz mene? Ali opet i kada bude,bolje da ni nije bio,draze bi mi bilo da nije bio,jer nekako,vecina to ljudi radi radi reda, kao slusaju te a nemaju pojma o cemu pricas,kako se osjecas.Cesto sam okaraktezirana kao hladna osoba Da,istina,ne dotice me puno stvari,mozda bi me nekada trebalo biti briga ali nije.Ne dotice me toliko sreca ne dotice me ni tuga.Samo ogromna rupa u meni,crna.Ali nekad ju zaista volim.Jer ipak,to je dio mene.Ali kako je moguce da ja koja toliko ljudi zaista sam unijela svijetlo,osjecam mrak,mozda sam morala tako,da mogu prepoznat mrak u drugima,da mogu na njih prenijet nesto svijetlije,nesto sto mislim da je bolje.I zaista nikada ne cinim nesto jer zelim nesto zauvrat, niti to ocekujem od te osobe,hrpu puta osoba zapravo zaista bude nezahvalna,ali to je uredu,to samo govori o njoj, ali zanima me,da li postoje granice koliko mozes davat sebe a da ne dobivas nazad,moze li se osoba zaista toliko istrosit da na neki nacin postane prazna?Da li sam zaista toliko suza isplakala da vise ne mogu jer sam isplakala sve? Da li sam toliko bila tuzna i slomljena ?Da se ne moze vise ni slomit slomljeno? Ja ne znam ovaj odgovor. Znam trenutak kada mi se sve preokrenulo,trenutak od kad imam napade panike,ali ,što je tada bio okidač?Napadi panike nisu bas dobar znak.Ali i sto se tice njih, naucis ih kontrolirat,znas da si to ti radis,i da ti ne moze nista se desit.Samo nastavis disat,kao da se nista ne dogada,iako nekada imas osjecaj kao da su ti to zadnji uzdasi. Pitanja koja cu si sad postavit su preispitivanje mene,ne znam zasto se preispitujem kada se nikada nebi mjenjala.Ali ,zasto nisam drugacije odlucila nosit  s nekim stvarima,zasto sam bas odabrala biti ta koja ce biti jaka,koja ce sve svladavat bez da se okrene,kada me nesto povrijedi da ni slucajno se ne pozali, kada me ljudi napustaju da ni ne trepne,da zaista,ni ne trebaju mi ,tko ne treba mene ,ne trebam ni ja njega,ali opet,zar ne treba ti bit zao kad netko odlazi a znaci ti?Zar ne trebas tugovat?Ja ne znam tugovat,znam samo osjecat ovo sto osjecam i znam samo bit ljuta.A i ljutnja je emocija zar ne? Onda mozda i nisam toliko bezosjecajna. Ili je to samo ta barijera stvorena kako me nista nebi bolilo,kao nebi Ali opet ,ni ne sjecam se kada je netko otisao od mene,uvijek sam ja ta koja odlazi,vecinom,u zadnje vrijeme,tj ni nisam tamo zapravo,ljude misle da jesam,ali nisam,jer ne vide mene,pravu mene.A nije ni da se potrudim pokazat im ali jednostavno,svaki put kada sam i malo probala,nisam bila shvacena.Da li se ja zapravo bojim ne bit shvacena pa zato nista ni ne govorim?Dobro pitanje zapravo.Ili ne zelim pokazat da imam neke slabosti,navikla sam davno da ljudi to koriste jedni protiv drugih,a i da ih jednostavno nije briga.Ali ni ne treba mi to,ja sam oslonac sama sebi,ja sam zahvalna na svemu sto imam.I sada  kada mi se desavaju razni problemi i dalje ja se jako nosim s njima,i dalje sam ja ta koja sve slusa,koja unosi nadu i siri pozitivu,prica o ljubavi,prica o tome kako postoji dobri ljudi kako losi ljudi su samo nesretni ljudi.Kako je moguce da osoba koja nema toliko povjerenja u ljude,koja bukvalno ih na neki nacin odbija,s druge strane ima toliko vjere u ljude. Muka mi je od toga da ja budem ta koja povrijeduje ljude,a nije do mene sto ne dopiru do mene,sjebana stvar je kada nesto i zelis osjecat a ne mozes,a nekada prije nisam zeljela osjecat nista,samo da prestane,da sve prestane.U dubini duze znam da sam povrijedena,jakost je ponekad slabost.

Trenutno se osjecam izgubljeno.Ne znam što sam tko sam ni kakva sam.A ja sam inace osoba sa svojim ja i svojim karakterom.Da li je moguce da u isto vrijeme mogu obozavat to u sto sam se izgradila i da mogu se osjecat toliko izgubljeno. Uvijek sam sretna,opustena,ali bukvalno stalno imam osjecaj kao da mi nesto fali.Valjda je to tako kad te ljudi jako povrijede i razocaraju.Kad izgubis neke osobe.Valjda ostanes bez toga dijela sebe.Ja sam se zaista pomirila s tim i prihvatila to.Naucila zivjet s tim.Nisam osoba koja se voli niti zeli zalit.Mozda u tom i je problem,sto sam si zabranila bit tuzna,zabranila si plakat....Jer u isto vrijeme,ja sam,vjeruj mi,najjaca a i najemotivnija osoba koju mozes upoznat.Ja samo to ne volim previse pokazivat.Jer uvijek kad dam najbolje od sebe,kad pokazem najbolje,kad se najvise trudim,najvise volim,uvijek zavrsi isto.Uvijek na kraju nekako ja odem a da ne odem oni bi od mene.

Bila je takva suprotnost sama sebi. Bila je najhladnija i najsurovija osoba koju znam, rušila je ljudima snove koristeći samo par riječi, a u isto vrijeme, nitko nije znao da vjeruje u ljude kao ona i nitko nije znao više i ljepše voljeti od nje… I znaš, njen osmijeh je uvijek bio tu, a opet, ne sjećam se da sam je često viđao sretnu. I bila je i tako jednostavna, a opet je sve komplicirala.