#dunav

Danube in the fog

Ram, Serbia 2022.

The Tale of Goli Otok – The Floating Island That Sparked a Border Dispute

In the early 2000s, during a particularly dry summer, water levels in the Danube River dropped significantly, revealing a curious landmass that had long been hidden: a small, vegetated island that locals dubbed "Goli Otok" ("Bare Island" in Serbian). Though the Danube typically shifts its course slowly over time, this sudden appearance of a clearly defined island drew attention.

What made Goli Otok notable wasn’t just its unexpected emergence—it was its location, right along a disputed stretch of the Serbian-Romanian border near the Iron Gates gorge. Serbia and Romania have a largely agreed-upon boundary, but the precise water border can shift slightly with the river’s flow. With the new island popping up mid-river, each side started to casually claim it.

Fishermen from both countries began using the island for docking boats or drying nets. One year, a Romanian local even planted a flag there as a joke, which quickly escalated into a brief diplomatic exchange. No real conflict ensued, but border police from both nations began to keep a closer eye on river activity in the area, and the "ownership" of Goli Otok quietly became a running joke among locals.

da na klupi

sedim sa tobom

kao ono junsko veče.

Pa da dočekamo jutro

i da se izgubimo u vremenu,

onako kako samo mi umemo.

Odlutani,

bežeći od bučne gužve,

iako nam je oboma

prisustvo drugih ljudi

oduvek bilo

pomalo dosadno.

Svaka razmena reči

vodila nas je u daleke beskraje,

bar nam to nije teško padalo

teme su se preplitale,

od lepote prirode,

preko enterijera od kojih ti zastane dah

do toga kako ne voliš mleko,

ja se smejem

tvojoj duhovitosti,

ti mi pričaš

o svojim ranama

za koje niko ne zna

i veruješ mi.

Vreme stoji,

mi postojimo.

Volim da ćutim sa tobom,

znaš,

čudno je,

ja baš retko volim da ćutim

sa nekim

u istoj meri

kao što volim

svoju samoću.

Valjda jer je dovoljno

tvoje prisustvo

da sam bezbedna i mirna,

valjda jer po prvi put

ne moram da budem jaka

i mogu da budem tužna

bez postavljanja

nekih dodatnih

glupih pitanja.

Ti si moj odmor od svega

i moj smiraj kad sam nervozna.

I valjda zato što ti je uvek,

ali uvek stalo,

da budem nasmejana

i trudiš se da me nasmeješ

kad mi, ama baš, ni mrvicu

nije do toga.

Valjda jer pamtiš sitnice,

a i valjda jer si trpeo

hladnoću na istoriji

u srednjoj školi

jer je meni bilo zagušljivo u učionici,

kao i to da si se dobacivao sa mnom

puškicama jer smo ih delili

pošto sam ja imala jedan,

a ti drugi deo lekcije.

I valjda jer si to ti,

a meni je stvarno dugo vremena

trebalo da progledam,

da shvatim,

da bih sedela sa tobom

na istoj toj klupi,

i da nam je uvek,

kada smo zajedno,

junsko veče,

pa da se ispričam sa tobom

na kraju dana

dok sa osmehom,

Dunavom i tvojim zagrljajem

dočekujemo

naredno

junsko

jutro.