Logika? Brate, nema tu nikakve logike

Prijeteći medvjedići

Radnja ove priče događa se u divljini jedne zemlje koja je prepuna medvjeda. Djeca i stanovnici te zemlje bili su u konstantnoj opasnosti od medvjeda jer su im ulazili u dvorišta, krali kokoši i druge životinje napadali. Predsjednik države Želimir Tunguzović nije više znao kako obustaviti te medvjede razmatrao je opciju gradnje rezervata za medvjede gdje će oni biti ograđeni. Tako je u jednom talk showu “Pričaonica” rekao svoju ideju i obznanio stanovnicima da ima nade i spas za njihova seoska imanja i živote. Kad je poglavica medvjeda čuo za tu ideju odmah se razljutio i rekao medvjedima da napadaju gradove još i više jer neće njih nitko zatvarati. Tako je poglavica medvjeda organizirao medije da dođu kod njega u brlog da naprave reportažu s njim. On je putem medija poručio da je ovo ozbiljna prijetnja svim stanovnicima države da su medvjedi jači i da neka se ljudi paze. Tako su ljudi stalno bili na oprezu kraj sebe su nosili elektrošokere da srede medvjede koji napadaju neprestano. Djeca koja su se igrala na igralištima bila su prestravljena kad su medvjedi počeli bježati prema njima sve se otelo kontroli. Predsjednik nije više mogao ništa poduzeti, šteta se za štetom događala. Svaki dan ljudi su strepili. Gradnja rezervata sve je brže napredovala i uskoro je bila gotova. Krenula je policijska racija na medvjede koji su zatvarani u rezervate, medvjedi su bili ogorčeni jer su ih vlasti gonjenja uspjele zatvoriti. Onda su nakon mjeseci življenja tamo shvatili da to i nije tako loše. Imali su hrane koliko su htjeli, na pretek. Bili su sretni tamo, a ljudi su ih mogli doći pogledati kad god su htjeli. Zapravo nakon gradnje rezervata suradnja medvjeda i državne uprave puno se poboljšala. Medvjedi su postali zaštitno lice te države i svi turisti su ih išli gledati i posjetiti. Tako da su porasli prihodi turizma i sve je bilo savršeno. Čiča miča pojeo te medvjed!!!

Šuma Stiroporova

Bila jednom jedna mala šuma nasred grada odisala je svježinom, svježim zrakom. Ljudi su u tom gradu bili jako zaposleni, u gužvi stalno su se žurili negdje ili na posao ili da obave neku svoju obavezu. Ta mala šumica bila im je jedini izvor svježeg zraka u mnoštvu smoga tako da su im nedjelje bile jedini slobodan trenutak i onda su svi išli u šumu. Došla je zima svi su očekivali snijeg u njihovoj najdražoj šumici. A onda se dogodilo nešto čega su se ljudi bojali. Jedna gospođa je razljutila Boga, kad je žurila na posao zaokupljena svojim stvarima i mislila je samo na sebe i na obaveze kraj nje na ceste sjedio je beskućnik sa potrganim šeširom kraj sebe u kojem su bile sitne kovanice. Pitao ju je: “Gospođo, biste li dali beskućniku nešto novaca da može kupiti nešto za jesti?” Ona ga je pogledala od glave do pete, zgrozila se cijela i rekla: “Fuj, pa ti smrdiš kao vol, makni se od mene, neću ti dati novac!” I otišla je, jadan beskućnik nije znao zašto je ljuta na njega.. Nije on zapravo kriv što je izgubio posao kao i njegovih 200 kolega i što ga je žena jer nije pridonosio budžetu kuće izbacila van. Bog se jako naljutio na ženu jer je shvatio da je ona zaokupljena sama sobom i ne primjećuje ljude oko sebe i njihove potrebe. Gospođa je žurila na željeznicu jer je vlakom trebala doći do firme u kojoj radi. Bog joj je namjerno htio “napakostiti” tako da možda slijedeći put promisli o svojim postupcima. Umjesto snijega počeo je padati stiropor tj. polistiren. Ljudi nisu mogli vjerovati svojim očima. Bog je naredio svojim podanicima koji su zaduženi da reguliraju padaline da ubace stiropor umjesto snijega. Tako je jako padao stiropor da je promet u gradu bio obustavljen i gospođa nije mogla doći na posao. Bila je jako živčana. Cijeli grad je bio u kaosu, ljudi koji su se inače žurili na posao sad nisu mogli na posao jer im je stiropor ušao u ventilatore od auta i pokvario im prijevozna sredstva. Stiropor se dugo zadržao na tlu i ljudi nisu mogli tjedan dana ići uopće na posao i svi su se uputili u šumu da se malo relaksiraju, a onda su se sjetili da je cijela šuma koja im je tako značila pokrivena stiroporom i da su sve biljke te šume uvenule i šuma koja je izgledala kao pokošena požarom bila je kompletno uništena. Ljudi nisu znali zašto, ali su bili jako tužni. Od tog dana svi su počeli paziti na svoje postupke i bili su jako oprezni kod razgovora s drugim ljudima da ih ne povrijede. :)

Pepek(lj)uga

Mlada ždrijebica Pepe bolovala je od kuge koja joj je upropaštavala stanice kože, toliko jako joj je se koža raspadala da je smrdila na 400 metara oko sebe. Jadnica nije znala kako sebi pomoći, a jako joj se sviđao jedan konj samo on nije htio Pepu koja je imala kugu. Tako je Pepe cijeli dan gledala emisije doktora Oza i shvatila je u čemu je problem. Vani je jako pržilo sunce da je tog dana slabo vidjela na ekran televizora zbog odbljeska zacrnilo se cijeli ekran i Pepe je vidjela da joj je na leđima nakupina izmeta. Zapravo joj je taj ekran poslužio kao ogledalo. Kad je ugledala izmet kako joj je zalijepljen uz kožu laknulo joj je jer je ona mislila da boluje od te kobne bolesti zvana “kuga”,a zapravo je smrdjela zbog velike količine izmeta. Odmah je otišla do obližnjeg drva i strugala je svoju kožu uz drva da skine sloj te smrdljive tvari. Na kraju je uspjela skinuti to čudnovato govno, no još uvijek je smrdjela samo sad nije imala govno na svojim leđima pa se uvaljala u polja uljane repice i skinula miris sa svojih leđa. Mladi konj u koje je bila zaljubljena vidio je da se ona koprca u uljanoj repici i otišao joj je praviti društvo, a kad je vidio da ona zapravo nema kugu već da je to bila kriva dijagnoza, zbario ju je nasred polja i rekao joj je da je želi više nego prije. Bila je presretna, toliko sretna da joj je nebo bila granica. Skakala je od sreće po cijelom polju, pala je i uganula gležanj, nije mogla hodati i morala je nositi štake. Njen konj zavjetovao joj se na ljubav dok ga smrt ne pogodi. Tako se on brinuo o njoj i njenoj zakržljaloj nozi, a onda je jednog dana pao preko njenih štaka i on uganuo gležanj isto je dobio štake samo se nitko o njima nije mogao brinuti jer su se već odvojili od krda, umrli su nasred ceste zbog dehidracije i gladi zajedno u istom trenutku.

Trnokružnica

Mladom matematičaru u usponu netom prije no što je diplomirao dogodila se najgora moguća stvar. Jedan dan u sklopu prirodnih znanosti morao je u otići u šumu ubrati ruže i testirati i objasniti postupak fotosinteze. Tako je tražio šumu koja će se slagati s njegovim kriterijima. Pronašao je šumu prepunu ruža. Već je pripremio svoje škare za rezanje grana da otrgne ružu, a onda se nekako uspio nabosti na trn ruže. Odmah mu se počelo mutiti u glavi i pao je kao zakopan na tlu te šume. Kad se probudio kasno navečer nije znao gdje je, gledao je oko sebe i pokušao shvatiti gdje se nalazi međutim nije mogao prepoznati mjesto. Onda je vidio kako mu trn strši iz prsta i svega se sjetio. Zubima je izvukao trn iz prsta. Uzeo ružu i pošao kući. Kod kuće je naporno proučavao biljku, istraživao je svaki detalj lista i na kraju shvatio ključ svega, napisao seminarski rad na temu fotosinteza. Kad je išao spavati stalno se čudno osjećao, malaksalo kao da je još malo ošamućen. Zapravo mu je taj otrovni trn pomogao u tome da brzo hvati cijeli proces fotosinteze, ali je taj trn imao u sebi još jednu tajnu. Kad je zaspao, mladi matematičar je cijelo vrijeme sanjao kružnice, toliko je sanjao i sanjao da mu se matematika tu večer zgadila i prestala ga je zanimati. Svaki sat predavanja izgledao mu je kao uzaludno trošenje vremena, a profesor je izgledao kao riba koja samo otvara usta. Odlučio se ispisati iz fakulteta i otišao u šumu raditi čarobne napitke. Sagradio je kolibu od drva na istom mjestu gdje mu se trn zabio u prst i sada tamo pravi napitke i prodaje ih mještanima kao alternativnu medicinu. Živio je sretno i umro je prirodnom smrću tako što je popio otrovni napitak. 

Crvenkrtica

Cvrkut ptica, sve je propupalo, sve se budi samo se jadna crvenkrtica Armina ne budi. Rođena je u bogataškoj obitelji kopača zemlje i cijeli svoj život živjela je kao bubreg u loju. Ništa joj nije nedostajalo uvijek je sve imala, ismijavala je druge školarce i đake jer su oni morali pomagati svojim roditeljima u kopanju zemlje, a ona je samo spavala i ljenčarila bez grižnje savjesti. Koliko god se roditelji krtice trudili objasniti crvenkrtici Armini da se promjeni da su i druge krtice jednako važne bez obzira na materijalni status ona je bila svojeglava. Jednog vikenda odlučila je prošetati malo putovima koje su iskopali njeni roditelji vidjela je veliko zlo. Njihov susjed Matko Krtić krao je naslage zemlje s njihovog puta i sebi s tim gradio nastambu. Armina je bila šokirana otrčala je kući i rekla sve tati Bošku i majci Repici. Njen tata se jako razljutio cijeli svoj život kopao je to i želio to izgraditi i sad mu jedan susjed to krade zato je otišao do susjeda. Zadnje što je Armina čula bilo je bolno vrištanje, njen otac je u tučnjavi s susjedom smrtno stradao. Njena majka se u to vrijeme tuširala kad je čula vijest poskliznula se pala je preko kade direktno u blato. Komadići blata završili su joj u dušniku i umrla je na mjestu. Mala krtica Armina završila je sama, država joj je zbog toga što nije kopala kanale za dobrobit zajednice, uzela kuću i morala je živjeti kako je znala. Sve što je imala je izgubila. Više nije imala od čega živjeti, bila je gladna i jako je smršavila. U školi je popustila i jedva je prošla razred, a onda su se svi oni koje je ismijavala smilovali i ponudili joj da živi kod njih. Plakala je od sreće i uzdizala u nebesa te koji su joj život spasili. Morala je na vlastitoj koži osjetiti bol da bi se na kraju promijenila sad zna da više nikada neće ismijavati druge, već da će ih gledati prema tome kakve su osobe. Odrasla je, završila školu, udala se i nakon dugo godina opet bila sretna i sigurna da ima nekog kraj sebe tko je voli. Svoju djecu učila je o tome što to je bitno, da ne gledaju ljude prema vanjštini već po karakteru.

Hobotnica s 10 kraka

Tog jednog sunčanog dana u podmorju mora dogodila se velika katastrofa, svi mještani sela Glavonošci nisu mogli vjerovati. Tog istog dana jedan ribar zauvijek je obilježio živote jadnih seljana, nije ni slutio da će taj čin promijeniti sve što se u podmorju događalo. Sa svojom malom barkom, vršama i udicom lovio je ribe. Sunce je pržilo, komarci su ga neprestano oblijetali i zujali nervozno. Posegnuo je za bocom hladne pive i u trenutku zadnjeg gutljala komarac mu je sletio na rame i piknuo toliko jako da mu je boca odletjela i pala u more. Male ribice, rakovi i ostali nisu mogli vjerovati što se to događa. Veliko stakleno čudo padalo je u dubinu baš u strogi centar sela u kojem su svi živjeli. U trenu kad su mislili da će njihove kuće biti srušene i da će to stakleno čudo poklopiti njihove domove dogodilo se čudo! Hobotnica s 10 kraka vidjela se to što pada napravila piruetu i svojim krakovima dohvatila bocu prije no što je pala na pod. Svi su hobotnicu gledali sa suzama u očima, ona tako velika, spasila ih je od potpune propasti. Hobotnica je nježno bocu spustila na prazno mjesto u tom selu. Svi mještani okupili su se oko velike boce i divili se hobotnici i njenoj ne sebičnosti. U čast hobotnici organiziran je „Hobo festival“ na kojem je hobotnica dobila priznanje poglavice sela, osobno je načelnik uručio zahvalnicu hobotnici. Onda se dogodila tragedija koja je upisana u sve knjige povijesti podmorja. Svi su plesali i pili „Algin sok“ specijalitet tog podmornog kraja, hobotnica je plesala sa njima to je bilo prvi put da se osjećala kao da negdje pripada, nikad je nisu nigdje prihvatili jer je imala dva kraka više od ostalih hobotnica. Lutala je svijetom, tražila je sreću, sama bez ikog da je utješi da joj bude podrška, a onda se našla ovdje i ovdje je pronašla svoju sreću. Plesala je što je jače mogla, sva sretna, otkačeno i nije ni zamijetila da se zakačila na udicu onog istog ribara kojemu je boca pala u more. Osjetila je bol, a onda i vidjela krv oko sebe. Ribar ju je povukao gore, koliko god se trudila maknuti se s udice nije uspjela. To je bio prvi i zadnji put da je bila sretna. Uginula je kobno na užarenim šipkama jednog roštilja. Svi u selu Glavonošci tugovali su zbog toga, proglašen je seoski praznik u čast hobotnici. Načelnik je naredio da se promjene sve knjige iz povijesti i da se doda i taj događaj tako da sva djeca ovog sela znaju tko im je spasio glavu. Od onda se održava „Hobo festival“, a boca tamo i dalje stoji podsjeća sve turiste i mještane na to što se zbilo tog dana, već je obrasla travom, ali je sada tamo spomendom hobotnici s 10 kraka. Seljani su počeli vjerojati u hobotnicu i njeno poslanje da ih ovdje spasi, brzo su se otvarale ustanove gdje su seljani molili u njenu čast. Ustanove su nazvane popularno „Blaženih 10 krakova čuda“.Više ništa u podmorju neće biti isto.

Kružno pače

Mama patka izlegla je 10 malih pačića. Svi su bili mali, žuti i sretni osim  jednog koji je imao kružne noge pa su ga njegova braća nazivala „kružno pače“ on je umjesto plivaćih kožica imao sitne kružiće s kojima je mogao plivati. Svi su ga mrzili osim njegove dadilje Žune ona je jedina imala razumijevanja za njega i njegov golemi problem. Uvijek je dolazio do nje po savjete, a ona mu je uvijek pomagala. Bila je jedina životinja iz porodica ptica na koju se mogao osloniti. Žuna mu je rekla da nema smisla da se ljuti i da bude tužan, da je taj njegov nedostatak zapravo prednost u odnosu na druge ptice. Jednog dana kad je odrastao pretvorio se u lijepog velikog labuda sa kružnim nogama i još i dalje nije shvaćao koja je prednost u njegovim nogama, a onda je jednog dana stajao uz rub rijeke i šepurio se. Jedan ribič ugledao je kako se labud šepuri i fotografirao ga svojim mobitelom. Mali labud uskoro je postao hit na cijelom webu po cijelom svijetu, svi su znali za njega. Ubrzo je taj ribič stalno dolazio do labuda i hranio ga, a jednom je došao po labuda jer je časopis „Nejšnl Điografik“ izrazio želju da ga fotografiraju za slijedeće izdanje časopisa. Ubrzo nakon tog izdanja časopisa svi časopisi vezani uz životinje željeli su imati članak o tom labudu. Karijera labuda je brzo procvjetala i on je počeo nositi modne revije u Milanu i Parizu, bio je jedan i jedinstven, svi modni kreatori su se borili za njega jer su htjeli da baš on nosi njihove modne uratke. Tako je labud živio sretno u velikom bogatstvu sve dok nije umro od side (AIDS-a). Naime, bio je vrlo popularan i sve labudice su htjele spolno općiti sa njim i tako je često mijenjao partnerice i ostao zaražen. Dan prije svoje smrti, kao da je znao da će umrijeti, rekao je: „Hvala ti Žuno na svim tvojim savjetima, zbog tebe sam postao to što jesam. „ I onda je drugi dan umro, živio je razuzdano, ali je barem bio sretan.

' Cink ' - začuo se zvuk mikrovalne. "Konačno" rekla je Marina vadeći porciju graha iz mikrovalne, bila je tužna jer je zaboravila kupiti u dućanu umak koji inače uvijek jede uz grah. U trenutku kad je stavljala zalogaj u usta zazvonio je njen mobitel te je zbog vibracija mobitela Marini trznula ruka i određena količina graha joj je pala u "držač za grudi" . "Ko me sad treba kad jedem?!?" - ljuto je rekla Marina i javila se na mobitel, bio je to njen dečko Fran. Fran: "Hej mišice moja mala, prekinuo sam te u nečemu? Marina: "Dat ću ja tebi mišicu, konačno sam jela grah koji sam dugo željela i ti si me prekinuo, što je?!"  Fran: "Joj oprosti, mislio sam da dođem do tebe.. bio sam u videoteci i uzeo neki romantičan film" Marina: "Koji?" Fran: "Film se zove, samo malo, evo, 'auto bez trube' " Marina: "Ime filma više zvuči kao neka usiljena komedija, dođi do mene za jedan sat dok pojedem sav grah" Fran: "Vidimo se ljubavi, nadam se da imaš kokice kod kuće, pusa" Marina: "Imam, bok, pusa" Marina se još morala otuširati, gutala je grah što brže je mogla. U trenutku jedenja posljednjeg graha skoro se zagutila kad je začula zvono na vratima.