Leave it

Budite sa nekim ko ce da kaze "hajde da riješimo to" umjesto da se ponaša kao dijete i da vas ignoriše...

Svijet je sačinjen od protona, neutrona i elektrona a prepun je poltrona i morona, zato se i raspada.

Trebala sam nekog, da me slaže da će sve biti uredu, pa se pogledamo i nasmijemo oboje znajući da neće biti dobro, ali osmijehom da mi kaže, imaš mene i kad ide i kad ne ide....

Ne troši dragocjene minute svoga života da učiniš zadovoljnim ljude, jer to nikada nećeš uspjeti. Tvoj život je samo tvoj, i Bogu ćeš za njega polagati račun. Ljudima daj njihovo pravo i nikad ne uzmi tuđe, ali nemoj ugađati drugima, a uništavati sopstveno biće. To nije egoizam, nego spoznaja sebe. Kada bi svaki čovjek prihvatio ovo pravilo, svijet bi prodisao, jer većina problema se veže za druge ljude, i mnogi sagorijevaju sebe iznutra u pokušaju ostvarivanja nemogućeg izvana. U pravo i čast drugih - ne diraj; ali u pravo i čast svoju - ne puštaj!

To što kažete Bog sve vidi, jel to mislite da vidi samo druge a da na vaše postupke zažmuri ili kako???

Za sve žene nek se čaše prazne, samo za jednu neka suze krenu.

Ona je voljela suncokrete, a ja sam volio nju. Satima smo sjedili na toj drvenoj klupici u parku. Mnogo je voljela kišu, a ja sam volio kapljice na njenom licu, njenu mokru smeđu kosu. Voljela je i Merlina, a ja sam volio da je slušam dok tiho pjevuši njegove pjesme. Ona je voljela miris trave, a ja sam volio miris njenog vrata kad mi nježno priđe da me poljubi u obraz. Voljela je i šarene haljine, ja sam volio njena mala koljena. Volio sam njene pokrete, njeno treptanje dok me pokušava odljutiti iako je stvarno bilo nemoguće da se bilo tko naljuti na nju. Željela tišinu, i ja sam šutio. Željela je otići u neki drugi grad i započeti novi život. A ja, ja joj nikad nisam rekao koliko sam želio nju.

malo prije nego što će dunuti vjetar

Uvijek sam mislila da prijateljstvo i ljubav su bitniji od bilo čega drugog. Uvijek sam izlazila u susret svima. Ja ću se već nekako snaći.I znate šta? Uvijek sam bila budala, i niko mi ništa od toga nije znao da cijeni. Jer ljudi cijene samo bezobrazluk, i cijene samo sebe i svoje vrijeme. I nema prijateljstva a ni ljubavi bez da pokazujemo zube jedni drugima s vremena na vrijeme i glumimo ko će više dići nos. A nekako ja... pa, radije ne bih takvo ni prijateljstvo ni ljubav. Bitni su mi ljudi i momenti i osjećaji. I ne znam i ne želim da igram igrice. I eto, ostaću na kraju sama, jer danas su ljudi zaboravili da vole.

Volio bih da je se ne sjećam, a umro bih isti tren da je zaboravim.

Riječi mog psihijatra...

Ludica mala, uvijek je dočekivala ljude sa osmijehom na licu i tihim glasićem, da ne bi primjetili da iznutra umire. A onda se, onako tiho, začuo dobro poznat stih "kad si rekla da me voliš, prvi put" i samo je spustila glavu.

Koliko je zaborav relativna stvar najbolje govore mirisi. Za sekund te vrate u trenutak koji si svjesno zaboravio...

Ne ubija pušenje, ubija čekanje...

Kao da su joj oči vrištale.

I ne bilo koja, već tvoja. ♡ ♡