Jednom kada me ne bude ostaće moja dela, objavi ih ispuni moju ne dosanjanu želju da se otkrijem svetu i da se svet otkrije u meni. Ovaj čudni svet, rukopisom vođen satkan od malih reči pravih reči koje se stapaju i stvaraju jedno malo umetničko ogledalo kroz delo moje duše.
Nemoj da budeš tužna tuga nek ti bude kao jedna mala inspiracija.
Stvori me od svetlosti u vojim očima, stvori me u pričama.
Biću svuda oko tebe, pratiću te na tvom beznadežnom pomalo i beskonačnom putu znaš da biću tu, samo veruj.
Pojačaj muziku i onu našu pesmu što smo često pevušili zajedno, nasmej se i reci: Jebi se, mogla si ostati još malo. Jebi se bre budalo.
Pričaj ljudima kakva sam bila "Dobar glas se daleko čuje, a loš još dalje." (Narodna Poslovica).
Reci im i kakvu kafu sam volela, koja mi je bila omiljana boja, a na koju sam se ježila. Reci im i koje vino sam pila, a i koje pivo sam volela.
Jednom kad me ne bude. Reci im kako sam živela život, punim plućima i kako nisam marila ni za šta.
Neka bude moje delo da sam nešto dobro uradila, iako o životu i nisam baš puno marila.
Jednom kad me ne bude čitaj, piši, pleši, voli, živi, putuj i zabavi se.
Ne padaj u depresiju i tugu zato što me više nema i što možda kafu toga jutra zajedno nećemo popiti.
Reci svima da sam postojala da sam volela gada da sam sa njim samo bila gladna, "gladna" - (žargonski rečeno ljubavi i života), reci im i da me nije mazio već me je stalno gazio, reci im i da je đubre mirišljavije od njega, reci im.
Bićeš ti tu baš gde treba da budeš i znaćeš kao što i sada znaš sve što treba da znaš.
Neka bude ovaj stih raznesen neka odjekne kao bomba po nama izgubljenim bez spokoja na ovom glupom raskršću.
Nemoj mi donositi cveće usrano, nemoj bacati pare na gluposti doneće ga drugi. Ti popij nešto žeštoko i pusti muziku da mogu tu sa tobom večno plesati.