Kada bi samo znao
koliko volim da izgubim
pojam o vremenu i prostoru
dok razmišljam o nama.
Neverovatno je kako mi dospeš
u misli iako sam okupirana drugim stvarima.
Često se setim one rečenice
koja glasi “Sediš sa drugima na kafi, a razmisljaš šta bi radio sa nekom osobom da je tu”
pa uhvatim sebe kako mi nedostaješ i
u mislima se ispričam sa tobom.
Nedostaješ mi, a meni retko neko nedostaje.
Čudno je kako si sa nekim ljudima
na prvu loptu spreman da uletiš u vrtlog emocija,
dok sa nekima ne budeš spreman
ni posle godinu dana.
Stvaraš u meni nemire,
a sređuješ moj haos.
I zato te volim,
umeš sa mnom
čak i onda kad ni ja sama sa sobom ne umem.
—













