#uspavanka

U sobi mirišu prvi dani svibnja.

Bdijem nad tvojim tijelom.

Koža ti glatka poput jezera.

Sjetno joj nebo poklanja mir.

Kosa ti dodiruje obraze.

Usne su rastvorene.

Dišeš kao šalica toplog čaja.

Sanjaš kako lebdiš nježnom zemljom.

Neću te buditi.

Niti pozdraviti blagim poljupcem.

Upamtit ću pjege oko tvog nosa

i tiho se iskrasti iz tvojih planova.

Lijepo spavaj malena.

Razoružan tvojim priznanjima

znam, do smrti ću

iz starih pjesama

bezuspješno izrezivati tvoje lice.

Zaključit ću kroniku našeg zajedništva.

Iznijeti iz stana svoje pokolje.

Ostat ću beznadežan slučaj

otići spokojno

i opet pustiti zvjezdoznancima

Svet ovaj,

ustvari, i nije

tako rđav i zao,

mada poneko plače,

i samuje,

i brine.

Svuda je jednako suton

na stare krovove pao,

al' nekom sutra svane

al' nekom neće ni da sine.

Ja volim da svima valja

i verujem beskrajno

da će u zoru svako

lakše moći da diše.

I sklapam oči.

I sanjam

potajno

to vrelo,

to sjajno

jutro od vetra

i vlati

što se nad krošnjama njiše.

A sigurno je važno

i od svega najpreče

za svaki obraz na svetu

po jedan poljubac skrojiti.

I kad se umoriš pseći,

i bude najcrnje veče,

umeti svoj jastuk nadom

zaliti i obojiti.

I važnije je i ovo,

važnije od najprečeg:

kad se toliko lepote

u sebi čuva,

i ima,

umeti da niko ne zna

bar komadić tog nečeg

spakovati u pismo

i razaslati svima.

Tako će tvoj vek biti

manje plesnim i zao.

Sa manje briga,

samoće,

plača,

straha

i tuge.

I svaki put kad budeš

komadić sebe dao,

ličiće svet na tebe

više nego na druge.

USPAVANKA

Dođe mi da vam zapjevam nešto za san, Nešto čime se strah od mraka S koljena otire kao zemlja i šljunak Nakon pada. Dođe mi da samoj sebi kažem Više nego vama Kako valja odvratiti misli od svega što nas zakiva U mjesto na kojem nikada nismo htjeli biti. Hoću vam reći da Kad se sjatite Iza mojih leđa zvučite kao djeca Koja se krišom zavlače u smočnicu Po keks i pekmez od šljiva Prije…