#markotomas

da sam bio ozbiljan duševni bolesnik

da sam planirao naše vjenčanje

da sam silazio s uma

svaki put kada bih vidio tvoje gole grudi.

Želim da se zna

kako sam krišom učio plesati

kako sam ostavljao alkohol

kako sam gradio kuću

kako sam se ponašao

poput cirkuskog majmuna

za M.

Vozili smo bicikla.

Pod kotačima se završavalo proljeće.

Prolaznici su hodali

s blaženom besciljnošću.

Djelovali su neobično srdačno.

Ništa nismo kupili

a sve se činilo na mjestu.

Sunce je ispuhivalo toplinu

Kao starac poslije dobrog ručka.

Nebo je bilo beskrajne boje

od koje nas je dijelio

tek jedan oblak

iz kojeg je počela sipiti kiša.

Kapi su škakljale po tjemenu.

Pogledao sam te

i rekao da te volim

U sobi mirišu prvi dani svibnja.

Bdijem nad tvojim tijelom.

Koža ti glatka poput jezera.

Sjetno joj nebo poklanja mir.

Kosa ti dodiruje obraze.

Usne su rastvorene.

Dišeš kao šalica toplog čaja.

Sanjaš kako lebdiš nježnom zemljom.

Neću te buditi.

Niti pozdraviti blagim poljupcem.

Upamtit ću pjege oko tvog nosa

i tiho se iskrasti iz tvojih planova.

Lijepo spavaj malena.

Razoružan tvojim priznanjima

znam, do smrti ću

iz starih pjesama

bezuspješno izrezivati tvoje lice.

Zaključit ću kroniku našeg zajedništva.

Iznijeti iz stana svoje pokolje.

Ostat ću beznadežan slučaj

otići spokojno

i opet pustiti zvjezdoznancima