#samoti

Sjedim na klupici i misli lete. Pogodi o cemu razmisljam.. O tebi, o nama, o nasem skorom susretu. O trenutku kada ce leptirici letjeti u mom trbuhu kao ludi kad te budem vidjela. Razmisljam sto bih prvo napravila iako vec znam. Dotrcat cu ti i skociti u zagrljaj. Jedva cekam da osjetim tvoju toplinu i tvoje usne na mojima. Toliko mi falis i toliko te volim zlato moje. Uskoro se vidimo. Uskoro ljubavi..

Ljubav na prvi pogled Kažu da se jedino ljubav i siromaštvo ne mogu sakriti. Ponekad je dovoljan samo jedan pogled i ljubav počinje da živi između dva bića. Pogledi su im se susreli u prepunoj dvorani ljudi. Primjetila je kako se pogled zadrzao prema njoj malo duze nego sto je to bilo pristojno, dok se ona samo smijeskala sa svojom prijateljicom, glumeci da nista ne vidi. Od tog susreta ona bi svaki put neprimjetno pogledala njegove usne i cekala da se pojavi osmijeh na njegovom licu, iako nije sumnjala da ce biti najljepsi koji je ikad vidjela. Gledala je kako svojim divnim dugim, misicavim rukama prebacuje loptu preko mreze. Gledala je kako se njen buduci decko pravi frajer i pokazuje sve svoje talente na terenu. Smijala mu se i cekala da on njoj uzvrati osmijeh ali nista. I dalje nista, a ona je dolazila svaki novi put sa novom nadom da ce joj on napokon uzvratiti osmijeh. Jednog dana samo se probudila i rekla da mu se vise nece smijati, da je sada samo on na redu. Tako je i bilo. Sve se preokrenulo. Ona je glumila ozbiljnu djevojku, a on malog frajera koji nije prestajao gledati u njenom smjeru. Desio se napokon onaj trenutak koji je cekala danima, tjednima. Susreli su im se pogledi i on joj je poklonio osmijeh. Znala je! Znala je da ce se on nasmijati i da ce taj njen zamisljeni buduci decko imati najljepsi osmijeh kojeg je ikada vidjela. Dok je on smecirao, ona je uspjela primiti njegovu loptu i pobjedila ga je. To je bio trenutak za pamcenje koji ona sigurno nikada nece zaboraviti. I tako je sve krenulo. Desila se ljubav na prvi pogled. Od tog dana njihovi odnosi bili su sve bolji, bili su si sve blizi. On je nju cekao kao nekakav princ iz bajke, nakon treninga, ispred faksa, ali bez konja, bez ikakve kocije. Tu je bio samo on i njegov skate. Cekao je da pita njezin broj, onako sav zbunjen, rumenih obraza, dobio je sto je htio, ali dobila je i ona. Ona njega, a on njen broj. Njen dolazak kuci bio je tako drukciji. Taj osmijeh, od tog dana nije ga skidala sa lica. Sretna djevojka mislila je da sanja, da nista od svega ovoga nije istina, da je sve umislila samo zato jer je ona htjela da tako bude, ali onda je zazvonio mobitel. Samo je poskocila i uzela mobitel. Srce joj je kucalo toliko brzo i nespretno, a onda je pogledala u mobitel i vidjela: poruka od njega! Pisalo je: "Hej sto radis, jesi li za neko druzenje sutra?" Gledala je u tu poruku i nije znala sta da radi, sta da odgovori, samo je skakala od srece i citala poruku iznova, ponovo i ponovo. Ah sta mislite koji je odgovor bio? Naravno da su se vidjeli, naravno da ju je on otpratio do kuce nakon njihovog susreta, ali naravno da nije bilo nicega. Ni jednog malog poljupca o kojem se ona potajno nadala. Nadala se zato jer ju je on podigao i zagrlio kao da se znaju oduvijek. Znao je sto voli, kako ju treba zagrliti, ali je znao da ce ju drzati u neizvjesnosti i da joj jos nece pruzati to zadovoljstvo. Otisla je u kucu, presvukla se i sklupcala se u krevetu, kao mala zivotinjica koja cega svog muzjaka da stigne u njihovu kucicu. Mislila je o njegovim ocima, nacin na koji ju je gledao, kroz cijelo vrijeme u oci, pa malo spustio pogled na usne i opet vratio pogled i samo se zabuljio u njene velike plave oci. Njegove najljepse smedje oci gledale su njene plave, a on je lukavo smisljao plan kako tu plavooku djevojku drzati u neizvjesnosti jos neko vrijeme. Dani su prolazili, tu i tamo izmjenili su koju poruku, ali ona je stalno razmisljala o njemu. Sreli su se u stanu od njihovih prijatelja, ne nadajuci se da ce taj dan biti njihov dan. Dan koji ce pamtiti zauvijek, trenutak koji ce se ponavljati... Dok su lezali zajedno na krevetu, u mrklom mraku osjetili su kako su si sve blize, slusali otkucaje srca i culi ritam disanja. Rekao joj je: "Malo smo preblizu, mi smo samo prijatelji", a onda kad se ona htjela maknuti, povrijedena kao pticica ranjenog krila, on joj je uhvatio lice svojom rukom i njezno poljubio. To je bio taj trenutak, trenutak koji se ponavlja. Najljepsi trenutak kojeg se oboje sjete tu i tamo, pa ponove poljubac, a onda kada se njihove usne spoje ne mogu se maknuti jedan od drugog. Zazele da taj trenutak traje cijelu vjecnost. Tko kaze da ljubav na prvi pogled ne postoji? Oni su dokaz prave ljubavi na prvi pogled. Samo sto ni jedna ljubav ne moze biti kao njihova, jer je njihova ljubav posebna i prava! Prava i najveca ljubav na prvi pogled!!