"Kako su ljudi nesavršeni! U svemu! Ne mogu da žive sami, postoje samo kao jedna polovina. Drugu traže, u ženi, u drugom čovjeku, u laži. Potrebna mu je ta druga polovina, a ništa ne zna o njoj."

"Ne gunđam i ne žalim se (ne znam zašto bih), a ljudi se čude i kao da im je krivo što sam ja miran i veseo. A ja se njima čudim što gube vrijeme na nerazumnosti, bolje bi im bilo da žive. Ali im to ne kažem, ljudi ne vole kad im se govori istina. I žalim ih što se opterećuju nevoljama bez kojih bi mogli da budu. Dosta nam je nevolja bez kojih se ne može."

"...gubitak je lakše podnijeti nego kajanje."

On voli taj trenutak kad je u čisto jutro prvi put ugleda, voli i ostale trenutke u toku dana, dok je gleda, dok misli o njoj, ali to prvo viđenje je kao vedar sunčani zrak poslije oluje, kao mlaz svježe vode nakon duge suše, kao nezadrživa radost nakon čame: sve u njemu plane, oživi, uznemiri se.