Provedes godine na davanje paznje ljudima koji se sa tobom druze samo iz interesa.
Zaljubis se, das povjerenje nekome i ta osoba te iznevjeri i prokocka tvoje povjerenje.
Trudis se godinama da ucis i radis, dajes sve od sebe svaki dan i opet na kraju ostanes sam.
Tvoji "drugari" sa kojima si dijelio svoje tajne i zelje, urade sve da ti se snovi ne ostvare.
Tvoje tajne ispricaju prvom prilikom, gledaju da te pljulju i ocrne na svakom koraku.
Zivis u drzavi bez napretka, drzavi koja tapka u mjestu i u mraku je vec godinama, jer koliko god se trudis neko ko ima veze i poznanstva prije ce dobiti posao nego ti koji ucis i radis.
Radimo za minimalac i svake godine ista prica, bice bolje.
Vec 20 i vise godina cekamo to bolje.
Pune su vijesti ubistava, saobracajnih nesreca, klanja nevinih ljudi, ratova....
Zivimo u konstantnom strahu i zivimo od danas do sutra tacnije prezivljavamo i tako u krug.
Bez nade i sansi da ce doci to bolje.
I onda se ljudi pitaju pored svega toga, zasto se ne smijes, zasto si tuzan, zasto nemas ni prijatelja ni nekoga koga bi volio?
Zato sto je sve sto sam volio otislo i nestalo bez povratka i iskreno ne vidim to bolje sutra.
Hiljade i hiljade ljudi svake godine napustaju zemlju za koju su njihovi roditelji krvarili, a mi to samo mozemo da posmatramo jer nista ne mozemo uciniti po ko zna koji put.
prguitarman
janainaart
origamiaround
annaxmalina
snowghoul
areudirty
turnnoffyourmind
gummygunk
