Da se razumemo, teže je suočiti se sa onim što jesmo i sa onim što nas je takve napravilo nego što to mislimo. Lakše je čitati knjige za samopomoć, govoriti pozitivne afirmacije, smeškati se ogledalu. Ali setiti se ponovo onog događaja kojeg smo davno potisnuli, ili priznati sebi neke stvari za koje smo toliko vremena i truda uložili da ne priznamo, mnogo je teže. Ne radi se o tome da svi imamo neke bolne i teške traume. Može se raditi o sitnim i naizgled beznačajnim događajima koji su nama, kao detetu, značili i više nego što to mislimo. U svakom slučaju, potrebno je krenuti u susret sebi i biti spreman na to da će biti teže nego što očekujemo. Suočiti se sa sobom, prosto, nikada nije lako. Ali vredi. Verovaću da vredi.













