#srpak

Živimo u dolini bezimenih vještaka koji svoju magiju rasipaju na srca ljudi prečistih za njihov standard. Živimo na izgubljenom kontinentu jer smo se, jednom davno izgubili u slogovima ljubavi i dugim poljanama kose osobe koju smo bezbrižno voljeli sa tisućama briga u glavi. Živimo i tjeramo smrt u kutak vlastite sobe rezerviran za plač dok sebi pripisujemo nebeski tepih i svaku zvijezdu koja je nastavila sjati čak i kad su nas ostavili oni najbliži. Živimo u trubama tužnih jazzera koji na šanku naručuju čaše nečije ljubavi. Rastavljeni u dijelove nadamo se da ćemo usnuti u neizgovorenom miru koji se može samo osjetiti i ne stane u riječi za tebe za nju ni za koga. Tko je rekao da nije moguće utopiti se u vinu pa preživjeti? Živimo za prave stvari i za neporecivo pogrešne osobe ali živimo okrečući leđa svakoj pogrešnoj osobi. Svakog jutra pred ogledalom udišemo sreću u vlastiti odraz vlastiti osmijeh vlastiti kontinent gdje je užitak biti pomalo izgubljen.

Važno je Da ti vino bude slatko Srce slomljeno Šaputanje glasno Važno - nevažno a Bitno - sitno Važno je da oglušiš Jer prije nećeš čuti Da omekšaš pa skrutiš Zasanjaš, zakockaš pa se probudiš Mamuran u rosi Što je važno osim svega što skrivaš U njenoj kosi?