#sobom

19.12.2022. ponedjeljak 22:43

Već dugo se kanim da nešto napišem i štošta mi se mota po mislima ali bit ću kratak jer je nane već zaspala. Naime, noćivam  kod nje zbog posla i tu sam preko radne sedmice. Totalno su drugačija djeca, imam osjećaj da su ovdje na selu djeca još uvijek djeca. 

To je novost, da; počeo sam da radim krajem novembra. Malo je naprono ali je lijepo. Hvala Allahu dragom. Provodim jako puno vremena s Asjom. Maltane svaki dan kad se vratim iz škole, ostatak dana sam s njom. Neumorna je... Jedva čekam svoju djecu inshaAllah. A Allah opet najbolje zna.

Posljednjih nekoliko dana se opet osjećam poprilično usamljeno. Da li je do zime ili do vremena ili nečeg sasvim trećeg pojma nemam.

13.09.2022. utorak 23:13

U posljednje vrijeme imam osjećaj da nikud ne idem, da me ni jedan put nigdje ne vodi. Lutam, bez zacrtanog cilja, bez kompasa da mi pokazuje pravac. Baš se ružno osjećam povodom toga. Svega sam svjestan ali kao da nemam snage da išta promijenim.

Nane je slomila lakat pa smo svi malo nasekirani. Operisali su je jutros ali morat će sutra opet, komplikacije neke. Tog dana prije nego će se to desiti, moji su išli u Orašac a ja sam bio s društvom kod prijatelja na vikendici. Bilo mi je žao što nisam išao jer nisam dugo. I tu noć kad mi je mama javila šta je bilo, baš sam se prepao. Odmah sam se sjetio dide rahmetli i kako ni njega nisam vidio prije njegove smrti. Baš sam se ružno osjećao.

Nisam još počeo raditi. Nevzo i ja počinjemo učiti programiranje. 

25.08.2022. četvrtak 23:55 

U posljednjih par godina ovo je nekako postalo trend. Ne znam kako da to sročim ali nešto fakat nije u redu s današnjim generacijama.

Neću pisati o sebi i ličnim iskustvima ali znam masu stvarno dobrih momaka i ljudi kojima doslovno ništa ne fali (u bilo kom smislu) ali nit su oženjeni nit su u vezi jer jednostavno više nemaju povjerenja ni u koga.

Da stvar bude gora, fakat nije do njih. Večeras sjedim s prijateljem, priča kako je upoznao jednu djevojku, sve super, ona se njemu sviđa, on njoj, razgovori, druženja, kafe, šetnje, bla, bla... Sve super. Sve super dok on nije spomenuo ozbiljnije teme poput braka i slično. Istog momenta sve pada u vodu. Drugi prijatelj bio sedam godina u vezi. Sve bajno, sjajno, planirao brak, sredio sprat kuće, zaručio djevojku da bi ona na kraju otišla s drugim. Hrpu ljudi znam koji stvarno, ali baš nikako nisu zaslužili takve stvari. 

Većina djevojaka danas, što je jako jako žalosno, ne žele i bježe od odgovornosti. Dopisivanje je super, upoznavanje je super, kafe i izlasci, pokloni i sve ostalo je super. Čim u tu sliku dođe ozbiljna tema, dođe doza odgovornosti, sve to pada u vodu. Nekako imam osjećaj da je ljudima danas stalo da imaju slobodnog prostora za zabavu, ubijanje vremena, dopisivanje s 5-6 osoba istovremeno, poigravanje i slično. Ne kažem da je iko savršen ili da muškarci to ne rade ali smatram da je danas dosta lakše pronaći momka ili muškarca koji je “na mjestu” i koji ima posložene prioritete nego djevojku ili ženu.

Iz ovakvih i sličnih primjera se može očekivati da jedan ekstrem rađa drugi. Dokle god bude ovakvih djevojaka i žena koje se poigravaju s osjećajima i srcima momaka i muškaraca, bit će i momaka i muškaraca koji to isto ili i gore rade njima. Smatram kako su muškarci danas puno zreliji, odgovorniji i lojalniji po tom pitanju, iako je to bila skroz druga priča prije nekih dvadesetak godina. 

Imam ogromno poštovanje prema ženama koje su u svojim životima pretrpjele sve i svašta od svojih očeva, braće, muževa, komšija i poznanika i vjerujem da su one možda i najveći faktor opstanka vjere i morala na ovim našim prostorima. Ali kad čujem i vidim ovakve i slične priče, ne mogu da ne budem zgrožen stanjem našeg društva.

15.07.2022. petak 23:51

Dva mjeseca nisam pisao. Osjećam da se nakupilo jako puno stvari i sve se to nekako u meni skupilo. Nit s kime pričam nit je koga briga.

Mislio sam večeras da pišem o svemu i svačemu ali pošto je već kasno, ostavit ću to za neki drugi put, ako Bog da.

U ovih mojih haman 25 godina života, rijetko sam nailazio na ljude koji su iskreni i čije se riječi i djela podudaraju s njihovim namjerama. Žalosno ali tako je.

29.03.2022. utorak 23:37

I don’t recall ever writing this in English; maybe once but I’m not sure. Nevertheless, here goes nothing.

Lately, life feels kind of bland and I don’t seem to fully enjoy or experience life’s pleasures. I feel like everything I get my hands on somehow finds a way to slip right through my fingers. And I’m giving my best to try to look for the upsides of everything and to have a generally positive attitude towards life and its but damn, it is hard. It’s as if everything’s falling into place yet my wretched heart asks for more. “I’ll never be anyone’s favorite anything.”, is what it keeps telling me, day after tedious day.

I believe that you’ll eventually get bored with me as well and it’s OK, I totally understand. You have your life to live, your own goals and dreams to accomplish. My mind gets it but my heart refuses to fully grasp this fact. It’s as stubborn as I am. Maybe a man truly is his heart. A stubborn heart, a stubborn man. A living, beating heart, a living man. A dead heart, a dead man.

Ramadan is just around the corner and I’ll once again fast from dopamine spikes I get from scrolling through apps. 

Stay kind, stay well and may God bless your beautiful soul.

08.05.2022. nedjelja 23:00

Mjesec i pol dana od mog prijašnjeg javljanja.07. olovke su predebele za pisanje, 0.5 je prihvatljiva debljina ali mislim da bi 0.3 bile najbolje, ne znam, nisam probao. Ali ja o olovkama pišem, vala svašta. Nego kad smo već kod olovaka, kako ti zoveš punjenje za tehničke olovke? Je li kažeš srce, srč, srčica, mina ili nešto sasvim drugo?

Danas smo ukopali Tarikovog i Mersihinog babu. Baš je bila velika dženaza. Tarik se dobro drži a Mersihi je bilo dosta teže. To nas sve čeka i koliko god mislili da smo spremni, ne može proći a da nas do temelja ne potrese. Volio bih da moja djeca imaju dida i nanu kao što sam ih i ja imao ali to mi se čino jako daleko. Stvari se preko noći mogu promijeniti a kamoli za duži vremenski period ... Allah najbolje zna.

Dugo vremena sam život živio s nekom dozom straha, rezerve i povučenosti. Rijetko kad sam dopuštao sebi da osjećam stvari cijelim bićem i u punom kapacitetu, da ispunim svoje srce određenim emocijama jer naposljetku uvijek dolazi praznina. Prirodno je da sve prolazi i da se sve smjenjuje i mijenja ali to me je na jedan način oduvijek plašilo. Mislim da to ima smisla ako vjerujemo da su naše duše vječne i da postoji život poslije smrti, pa nas plaši sve što je prolazno.  Ali u drugu ruku, da nije tako, vjerovatno nikad ne bismo spoznali istinsku vrijednost bilo čega. To je samo jedna od Božijih mudrosti i blagodati, hvaljen neka je On. 

Vjerujem da često osjećamo tugu i prazninu jer su naše duše prije upoznale apsolutnu Ljepotu i Vječnost, a to na ovom svijetu pronalazimo samo u sićušnim dozama i trenucima. 

24.01.2022. ponedjeljak 00:40 

Prošla su dva mjeseca otkako sam pisao posljednji put. Nisam više siguran kako ovo uopšte ide niti vjerujem da sam ikad i znao.

Vrijeme tako sporo prolazi i svi trenuci traju vječnost a ipak kad se okreneš i pogledaš iza, sve se desilo neopisivo brzo. Nekako, ponekad, sve mi se čini nestvarnim.

Svašta se desilo u ova dva mjeseca ali kao da se opet ništa nije desilo. Jer, koga zanima? Što bi koga zanimalo na kraju krajeva? Na koncu konca, svi smo sami, pogotovo ako si i inače sam. Okej, ovo nema smisla ali kao i da ima? Baš kao i sve ostalo.

Pojma nemam šta sam ti pisao posljednji put i da iskren budem, ne čita mi se. Ko si ti? Kome ja pišem sve ove godine? Čemu sve ovo? Za nekoliko mjeseci će mi dvadeset i pet a ja još ne znam šta želim. Ne znajući to, kako da znam ko sam?

Mislim da ne mogu više da radim u školi. Osjećam da mi je to prevelik pritisak, najviše psihički ali i fizički čak i trenutno istražujem druge opcije. Nadam se da ću uspjeti pronaći nešto jer, ako ostanem, vjerujem da ću u potpunosti klonuti duhom. Želim da se predam sebi, nečemu, nekome. Ne znam da mi je to ikad pošlo za rukom.

Želim da živim svoj život. Reci mi ako tražim previše.

*

20.07.2021. utorak 23:02 

Znaš da sam ja neko ko iz petnih žila mrzi nepravdu i licemjerstvo. Tako je otkako znam za sebe. Ako postoji išta da me na ovom svijetu iritira onda su to ove dvije stvari. I komarci ali nebitno to. 

Već kao dijete od pet godina sam vidio šta je to nepravda i šta je to licemjerstvo kad je otac bespravno ostao bez posla. Međutim, nije to problem. Svijet i većina ljudi u njemu su nepravedni i licemjerni i to je tako od pamtivijeka. Problem je kad takve stvari počnem primjećivati kod vlastite rodbine i kod prijatelja koje sam sam birao. 

Ali i ovo mogu nekako da razumijem. Najveći je problem taj što postoji mogućnost da sam i ja takav ponekad, nepravedan i licemjeran što vjerovatno i jesam. To me baš plaši i toga se stvarno bojim.