nisam znala da ćeš imat

“Prisutnost u odsutnosti, čežnja za onim koji nije tu. Esencija intimnog pakla.”

Kada se dvije duše zaljube, ne postoji ništa osim čežnje koja ih zbližava. Prisustvo se osjeća kroz držanje ruke, slušanje glasa i osmijeha na pogled. Čak i kroz jednostavan dodir. Duše nemaju kalendar ili sat, niti shvaćaju pojam vremena ili daljine. Ono što znaju je osjećaj da je to ono pravo kada su zajedno. To je razlog zašto vam neko nedostaje toliko kada nije tu oko vas. Vaša duša osjeća njihovo odsustvo...ne shvaća da je odvojenost privremena.

Kako je mogla osjećati nostalgiju kada je bio točno ispred nje? Kako možeš patiti od odsutnosti osobe koja je prisutna?

Pakao je odsutnost ljudi za kojima žudiš.

Ovo je ljubav, nije li? Kada osjetiš nečiju odsutnost, i mrziš ju? Čak više nego što voliš njihovu blizinu?