Imam tog jednog druga, alkoholičar inače, vrlo nesrećna osoba, javi se tako ponekad, priča mi sve nešto u šiframa o svom životu, sve što mu padne na pamet, a ja nemam pojma o čemu se tu zapravo radi... pa onda tako i ja njemu svašta napričam, a nema ni on pojma šta ja to govorim. I tako, mi se siti ispričamo. Bolje valjda i to, nego da pričamo drugima, okolo. Ipak se, kako god okreneš, mi "umetničke i boemske duše", bolje nekako sporazumevamo.
Loading...















