Skrivene sobe u srcu

Radim sve da te otjeram.

Jer, eto, priznajem

ne mogu da odem od tebe.

A samo bog zna

koliko sam rastrzana

između

umrijeću ako odeš

i umirem polako dok si tu.

Hajde učini mi to!

Natjeraj me da te proklinjem

i kunem i suze lijem

i uništim sve uspomene

i da te pronađem na dnu svake čaše

i u tekstu svake pjesme.

I da te pamtim kao ljubav koju sam izgubila.

Hajde učini mi to.

Reci mi kako sam nepodnošljiva,

kako sam se promijenila,

kako nisam više ona u koju si se zaljubio.

Hajde ostavi me,

jednom i zauvijek.

I ignoriši me.

Zaboravi me.

Budi ljubav koja je otišla.

Samo,

molim te,

nemoj da budeš ljubav koja nikad nije ni bila.

Svu bol koju si mi prouzročio sam ti dopustila:

Svaki put kad sam te pustila nazad u svoj život.

Svaki put kad sam odgovorila na poruku.

Pa ih poslije prva slala.

Kad sam ignorisala što mi ne odgovaraš.

Svaki put kad sam te opravdavala.

Svaki put kad sam dopuštala bezvezne izgovore.

Kad sam bila usputna, i to znala.

Kad sam bila drugi izbor.

Kad si mi rekao da me voliš i ja ti povjerovala.

Svaki put kad sam ja tebi rekla da te volim.

A to nisi zaslužio, baš ničim.

Svaki put kad si učinio da se osjećam nesigurno.

Svaki put kad sam se gušila u suzama cijelu noć zbog tebe, pa se ujutro opet javila.

Ja sam kriva što nisam znala da odem.

Što nisam imala snage da te prekrižim.

Što sam ovoliko čekala da mi bude dosta.

Što sam dočekala da je potpuno nebitno šta oboje osjećamo.

Što sam dopustila da ovo uništiš.

Ja sam kriva što ću da te pamtim po lošem, iako sam imala puno šansi da odem kada je bilo ljepše ili, ako ništa drugo, dostojanstvenije.