RozaKoza

Ja znam da sam superjunak. Samo još ne znam koji, kakav, ni što da obučem.

Jedno sam se vrijeme bavila učinkom. Imala bih sa sobom u ruksaku neke sitnice za slučaj da nekoga sretnem. Sitnice poput balona, bombona i lizalica. Međutim, kad bih napokon zaista nekog i srela,  uvijek bih zaboravila na njih jer bih se zapričala.

Istina, događale su se razne situacije, kao primjerice ona s Katrin, nepoznatom djevojkom na stanici u Puli koja je svojim plavim očima i izrazito narančastom kosom toliko podsjećala na ilustriranu djevojčicu na koricama mog blokića da sam ga morala izvaditi iz torbe i pokloniti joj. Onda smo se gledale obje nekom mješavinom sretnosti i zbunjenosti. Bilo je stvarno super. Ali to ne spada u kategoriju superjunaštva. Nisam navukla kostim.

A nisam ga ni mogla navući jer ga nisam uspjela kreirati. Nikako izdizajnirati pravi logo. Plus što mi ni tijelo nije baš u najboljoj formi za superjunačku triko modu. U to sam vrijeme imala jednu cipelu koja je iz neznanih razloga škripila za vrijeme hodanja. Prvo me to mučilo, ali kad ni nakon nekog vremena nisam uspjela pronaći uzrok – odustala sam od istraživanja i zaključila da sam ja SoundGirl. Tu je nastupio već spomenuti problem s logom. Silno sam htjela slovo S iz soundoblikovati u violinski ključ koji bi pratio slovo G iz girl. A-a. Neuspjeh.

Tek mi je s vremenom sinulo da proizvodnja škripavog zvuka pri svakom desnom koraku nije baš nešto superjunačkog spomena vrijedno. Pa je to palo u vodu. Ne želim biti beskorisna superjunakinja.

Onda sam se snuždila i polako počela miriti sa situacijom. Sve mi je jasnije bilo da superjunakinja ne može postati baš svatko. Ili da može baš svatko – osim mene. Nastupio je dugi period žalovanja.

Iz žalovanja me prenuo poziv na tematski rođendanski tulum. Tema – obucite se u beskorisnog superjunaka. Sitna nevolja bila je ta što sam ja bila u Lisabonu, a tematski tulum u Zagrebu. Krupna volja je pak bila ta da je neki superjunak izmislio Skype pa se tulumu moglo pristupiti.

I tako sam se ja, ne pretjerano maštovito, pojavila kao Pisač. Čovjek čija je supermoć da se sve što napiše ostvari. Koji ne može pobrisati napisano, ali može ublažiti nadopisivanjem.

Recimo, usred bijesa napišem “Ubit ću te.” Jasno je da tu više nema povratka i da ću te sada morati ubiti, zar ne? S obzirom na to da sam ja ipak moćan superjunak. Ali ne! Tu se ja brzo smekšam i na onu malu točkicu koja bi označila kraj rečenice napišem slovo p pa dodam i ostatak – ih kloferom. Istina je da “Ubit ću tepih kloferom” nije najpovoljnija po mene jer onda moram klofati do smrti (tepihove, naravno), ali vidljivo je koliko sam moćna. Ono, odlučujem o ljudskim životima u par poteza olovkom. Nezgodno je po vas jedino što me prije nego što se smekšam valja malkoc udobrovoljiti. Ali potkupiva sam.

Kao prava dama, morala sam na tematski tulum povesti i pratnju, drugog superjunaka. Problem je nastao kad sam čovjeku koji mi je u slobodno vrijeme dečko obznanila da će se sad superjunačiti. Nije bio spreman na to i nije baš htio surađivati. Tek kad sam mu zaprijetila da ću svojim supermoćima napisati nešto što mu se neće nimalo svidjeti, Čovjek Ljepljiva Traka pristao je navući svoj kostim. Kao što sam i očekivala, stajao mu je kao saliven. Mislim, nije mala stvar oko ruke imati ljepljivu traku koja je tako snažno ljepljiva da s njom možete što hoćete. Podići olovku s poda, počupati zlikovca samo blagim naslanjanjem ljepljive ruke na njegovu nezaštićenu glavu, počistiti odjeću od mucica, priljepiti zgodnu superjunakinju u zagrljaj. Nema što ne možete. Samo morate paziti da vam se ruke ne zalijepe jedna za drugu. Kao nekima.

Na tulumu nismo prošli previše slavno, svijet nije još na nas spreman. Ili je to zato što smo prisustvovali preko Skajpa? U tom slučaju je neslavno prošao onaj hvaljeni superjunak koji ga je izmislio. Što god bilo, umirovili smo te tulumske superjunake, ali tu priča nije stala.

Zbog tog kratkog iskustva moje se superjunačko srce oporavilo od onog prethodnog očaja i sada – snažnija nego ikad, tražim dalje. Sve dok ne nađem svoje područje djelovanja. Trenutno sam zato superjunakinja u izgradnji. Totalna superjunakinja. Samo da se još malo poigram oko detalja. Vi ništa ne brinite, sve ćete čuti na vrijeme. O superjunakinjama se uvijek čuje.