RodiÅ” se. UÄiÅ” prve korake. Zabranjeno je isprljati nove, bijele pantalone Å”to su ti kupili. PaziÅ” kud hodaÅ”, da ne bi razderao koljena. Zabranjeno se smijati na glas, jer je nekulturno. Zabranjeno je priÄati ono Å”to ti prvo padne na pamet. KreÄeÅ” u Å”kolu. MoraÅ” poÅ”tovati pravila. MoraÅ” biti uzoran. MoraÅ” imati dobre rezultate. UzimaÅ” svjedoÄanstvo osnovne. UpisujeÅ” se u srednju. Sve je isto, samo je malo teže. Teže se obuzdati. UzimaÅ” diplomu. ImaÅ” osamnaest, ali od tebe se i dalje svaÅ”ta oÄekuje. UpisujeÅ” fakultet, medicinu, i to bez Å”tele, svojim trudom. Narednih Å”est godina ne znaÅ” da imaÅ” život. UÄiÅ”. DolaziÅ” po diplomu. ZaposliÅ” se. OženiÅ” djevojku Å”to ima ambicije, i od vaÅ”eg ljubavnog života pravite karijeru. To nije ljubav. DobijeÅ” djecu. OdgajaÅ” ih kao Å”to su tebe. ImaÅ” sve. NemaÅ” niÅ”ta. Nisi sretan. PretvaraÅ” se u maÅ”inu. Zapravo, to si oduvijek i bio, dopuÅ”tajuÄi pravilniku da ti stvori život. A da si samo isprljao one bijele pantalone, valjao se po blatu u njima i iskreno se smijao, iako bi kasnije vjerovatno pokupio batine, shvatio bi o Äemu ti priÄam. Da si igrao fudbala u novim kopaÄkama i razderao koljena, možda i slomio ruku, nauÄio bi da padovi nisu toliko straÅ”ni. Da si u Å”koli primijetio djevojku Å”to te Äitav sat promatrala, dok si ti bio duhom odsutan.. Da ste Å”etali. Da si se zaljubio. Da si udario onoga Å”to ju je uvrijedio. SvaÅ”ta bi nauÄio. Shvatio bi da ni jedinica nije tako straÅ”na, i da nije nekulturno smijati se naglas. Da nije bauk pjevati iako ne znaÅ”. Da si umjesto karijere doktora postao umjetnik kakav si sanjao da budeÅ” i da si umjesto žene sa ambicijama oženio onu raÅ”Äupanu Å”to je bila puna iznenaÄenja i Å”to je budila neÅ”to u tvom srcu, možda ne bi imao život na āzavidnom nivouā,ako se uopÅ”te može zavidjeti na životu jednog robota bez emocija. Ali barem bi bio sretan.
