Rekao je da se Njegovih blagodati prisjećamo,

a ti si najljepša Allahova blagodat koja mi je darovana

poćašćena sam što sam u tvoje plave oči gledala,

svaku njihovu dubinu preplivala,

a kad ja svoje oči zatvorim

tražim tišine najveće,

da što jače,

mogu tvoj glas da čujem

kao zlatnim nitima isprepleten, u mojoj duši budi nur smiraja.

Hvala Njemu Milostivom

što je meni takvo biće darovao,

što me je milovao,

sanjao,

čekao,

smirivao...

baš onako kako sam kao mala maštala.

neki ljudi zaborave u šta im je život proletio,

a sigurna sam da nisu doživjeli ni pola ovog poput našeg,

da jesu shvatili bi šta znači voljeti

i zašto je ta riječ toliko ozbiljna.

uspomena, ne mogu ih pobrojat

koliko bi ih tek moglo stati u čitav naš život?

toliko života sa tobom proživljenih,

trpate je zemljom

i pitate se što ne može da diše

došao on da joj zemlju razgrne,

vi se ljutite

hoćete da je pustite da disat ne može?

mislite da zrak je štetan,

pa ne mora disat uopšte

mislite da ako vas je zatrovao,

i nju će?

a na pamet vam ne pada

da zrak može bit čišći

živjeli samo da bi umrli

u nadi ne bil se spasili

svog života

ti si došao u moj

da čupaš svaki korov iz prošlosti.

zbog tebe znam

da je ovo malo prolaznosti

poklonjeno meni kao dar.

u mozgu mi se desio

slatki preobražaj,

posmatram sve oko sebe zahvalna

budim se s misijom

da zračim smiraj.

svojom blizinom

udaljio si brige

one sitne i one teške

što prije su izgledale od mene jače.

lakše je kad iz daljine gledaš,

i ispravljaš greške.

dok svi oko mene

negdje žure,

bježe,

od realnosti,

od sebe,

živog tijela,

duše prazne

ja ću da umrem

volim oblačna jutra

dok očima šaram po nebeskom svodu

u mom omiljenom sivo plavom sukobu,

prisjeća me na tvoja dva oka ljupka.

pogledi mi uronu,

izgube se u ponoru,

vrati me u momente

kada smo licem uz lice

pa isto tako pogledi odlutaju

sviraj prstima po tipkama klavira

i slušaj kako pjeva moje tijelo

tvoju najdražu pjesmu ljubavi.

tijelo uz tijelo savršena simfonija.

postajem začarana

dok konrolišeš tempo mog disanja.

zavodimo se očima.

soba premalena

za naše uzdahe,

dim cigareta i nered oko nas,

vremena malo za ovu strast

al naša ljubavna pjesma nema kraj

svaki izdah

novi početak.

ti si tu da otkriješ moju stranu

koju zoveš mističnu,

svaku njenu verziju.

samo tebi držat ću reviju

uz najljepše pokrete

za tebe krojene,

od glave do pete

da me tvoje ruke osjete

i sviraju po njemu slatku serenadu

u glavi mi sviraju tvoje najljepše note

ljubi me tempom što vodi u ekstazu

padam samo na tvoju čaroliju

oborio si svaku skalu

savršeno progamirano a nisam u snu

sami ti i ja na klupici

nemam riječi u koje mogu stati osjećaji ovi.

nije potrebna priča

razgovore vodimo poljupcima,

od pozdrava i svega izmedju,

dok hodamo dugim ulicama,

tvoja blizina

briše svaki koncept vremena.

s tobom je sve prirodno

savršeni tempo upoznavanja,

svakim danom sve više zaljubljena.

hoću da me gledaju samo tvoja plava oka dva.

mislim da mi tvoji dodiri najbolje stoje.

kad mi prstima svaku pjegicu izbrojiš,

kad ih zamrsiš u kovrče moje.

nježno biće skrilo se u nježnim rukama.

kako još uvjek čitam tvoje pjesme

a ne znam ni o kome su.

u nekim stihovima

kao da se mogu pronaći,

pa zamišljam da ih o meni pišeš.

al znam,

da su ispisani o nekoj drugoj nesrećnoj ljubavi.

ne osjećam bol, samo im se divim.

nisam nikad vjerovala

da čovjek može misliti o osobi koju nije voljeo.

a mislim.

neke su se stvari poremetile našim susretom.

neke stvari pišem, samo zahvaljujuci tebi.

a tvoj sam vjeran fan, ti to nikad nećeš znati.

potajno ću samo Boga moliti

za sve što tragaš, da će ti dati.

volim slušat tvoje misli

što u svaku knjiga stane,

svemirom duše tvoje ispisane.

moj si um pretvorio u najljepšu biblioteku.

kada su noći besane,

i emocije poteku,

samo tvoji stihovi pružaju uhtjehu.

moj si um pretvorio u najljepšu biblioteku.

izgubit ću se meðu koricama

sa divljenjem kao da je prvi put,

hoću da pričamo sve dok oči otvorenim

ne mogu da držim

kako ja ovo sama sve da izdržim

kad sam navikla na tebe

da si uvjek tu

i kad svoje stanje ne mogu definisat

i kad sam sigurno sretna

i kad nisam ni za šta

uvjek sam za ti da si tu

kao neki flaster na ranu

al ne želim da lahko spadne

moje otvorene rane ne mogu zacijelit same

melem za dušu

lijek za srce

hoću i ja tebe da izliječim

koliko god je to u mojoj moći

možda ne mogu biti tu onakva kakvom me ti vidiš

al biću tu sve dok želis da me gledaš

ne želim da zaspiš prije mene

ja želim tebe da slušam

uvjek s tobom kroz čudne snove.

osjećam se zbrinuto.

i u najvećoj nevolji me ne bi bilo strah.

znam čuvaš me i paziš

kao malo dijete,

a pomalo se tako i osjećam pored tebe.

malo bih zaplakala malo se smijala

al ipak uvjek tu smirena.

u glavi mi se muti sve