Želim vam reći, nešto što će vas potpuno obeshrabriti i žao mi je zbog toga.

I throw my passport in the sea, And name you my country. I throw all my dictionaries in the fire, And name you my language.

U džepu sakoa redam godine, Kao karte za autobus, da mi ostanu za sjećane, Baš prije neki dan, dvadeset i petu stavih tu. I sve je isto, kad me pitaju kako je u tim godinama, Možda se negdje na licu skuplja poneka bora, Ja je ne vidim, ili se možda samo pravim, Haj ga znaj… Postao sam jedan od onih likova, Što se osmjehnu na glupu foru, Znaš oni, vazda sam ih prezirao, Govorio sam nikad neću takav biti… I večeras nebo ima vašar, Zvijedze igraju ko zna koji ples, Dok ovamo dolje, miljama daleko, Preživljavamo stari urnebes… Da se ne lažemo, možemo mi i bolje, Ali svako od nas gaji trunčicu pesimizma, Da svijet ovaj loše je mjesto, I Bog zna, kakvog sve ovdje ološa ima.

nikad ti neću reći da ostaneš

// misao //

31.