Večeras možemo na kafu u neki od sarajevskih kafića, kafu na kojoj ćemo diskutovati ozbiljne stvari tipa kako škrge funkcionišu ili da li je moguće mehaničkim organima živjeti vječno, a naši telefoni će stajati u posudi pa ko prvi uzme svoj - plaća ture. Ili na planinu - ruksak, par sendviča, krema protiv komaraca i dekica, sve strpamo u gepek i krenemo, bez heštega, storija i tagovanja. Ako ni to ne voliš, možemo na svirku na kojoj se pleše, prosipa piće, pjeva i skače, a ni ti ni ja nećemo držati telefon uperen u bend.
Šta misliš da napravimo ljubav sa pismima i skrivenim stiker porukama umjesto vibera i slanja pjesama sa sugestivnim refrenom? Da čitamo knjige umjesto statusa? Da mi dozvoliš da ti donesem ružu i jeftine čokoladice, da gađam prozor kamenčićem u nadi da si budna i da ćeš izaći, da šetamo sa rukama u džepovima bez vibracije i onog dosadnog svjetla notifikacije? Da mi daš zagrljaj umjesto lajka? Da mi pričaš sve svoje tajne na klupi u tri ujutro, ne znam tješiti na skajpu i mesendžeru? Može li mokri poljubac umjesto stikera? Analogni život umjesto digitalnog?
Hej, ozbiljan sam, šta misliš da izađemo offline večeras?
