Sedeli smo u restoranu, vecerali smo nesto totalno nebitno. Bar u tome trenutku nebitno zato sto nisam mogao svoju paznju da skolnim sa nje. To vino belo koje sam pio je samo pomoglo mi je da se vise opustim i pokazem pravog sebe, ali pitao sam se, da li bi i to bilo dovoljno? To pitanje mi je bilo u glavi konstantno , ponavljajuci sebi kao pokvaren gramofon. Mozda sam preterao u svom razmisljanju, mozda sam trebao pustiti da sve ide svojim tokom kao sto je i islo. Samo sam se stresirao bez veze, kao sto i uvek radim. Dok mii je prepricavala svoj zivot pomno sam slusao, nisam zeleo ni jedan detalj da ispustim samo kako bi je sto brze upoznao, naucio, izucio i procenio. Nisam znao da je starija od mene, bar ne toliko , sto sam shvatio tek posle, kako bi nam to moglo problem predstaviti. Ali ljubav, ljubav nema granice, nema oci, nema dusu, vec sam jaku silu koja privlaci dve osobe, dusevno, psihicki i fizicki, nesto na sta ne mozemo uticati cak i kada bi pokusali svom snagom ovoga sveta d apromenimo, ne bi mogli. To je ono sto je fascinantno u vezi nje, samo dodje, ne najavljeno, nepozvano i ostaje duboko urezana u srce, na nasem nevidljivom kamenu na kome se potpisujemo kao mala deca u tek svezem izradjenom malteru. Nasi sastanci su prolazili, jedan za drugim, a ja, sam se sve vise zaljubljivao u nju. U njen miris , njen glas, njeno razmisljanje pa cak i njene vreline i mane koje poseduje. Nisu mi pravile bas nikakav problem u pogledu na moju buducnost, cak sam nas mogao i videti tamo negde, daleko, odvojeni od sveta , na nasem malom paretu zemlje, srecno zivimo. Ali opet kazem, volim da gledam i predvidjam stvari koje se mozda nece nikada desiti , volim to zato sto volim to sto mi nisu uspeli odseci moja krila maste. Tu satisfakciju nisam dao sistemu, nikada, niti cu. To je ono sto me drzi i dalje ovde, da pisem, iskazujem sebe i svoje misli, i ako i do dana danasnjeg niko ne zna moj indetitet. Sto je mozda i bolje, mozda bih se ja osecao drugacije da neko moze da me prepozna na ulici i ne moze da poveze taj izgled sa dubokoumnim iskazivanjima moje poezija,ljubavi i patnje. To naravno pronalazimo i u ovom tekstu, sve osim patnje, zato sto necu dozvoliti da patim ponovo, makar se uputio na vecni put samom sebi necu dopustiti nikada vise da patim zbog nekoga. Sa njom, nemam osecaj da cu ikada patiti. Ona je nesto posebno.
-mvD ("Ona" Part 2)
TO BE CONTINUED...