VUM

U protekloj godini poslušao sam popriličnu količinu albuma, EPeva i ostalih izdanja, možda i više nego inače iz razloga jer vodim i uređujem Valnu duljinu na Radio Studentu a možda i zbog toga jer je glazba stvarano moćan medij i kanal kroz koji doživljavam i proživljavam ovozemaljski život u kojem smo definirani i ograničeni razno-raznim frekvencijama.

Lista najboljih deset albuma objavljena je na webu Radio Studenta, a od ukupne količine preslušanih, slušanih i mnogo puta uživanih izdanja, najbolje od 2016. godine prema mojem izboru svodi se na iduću proširenu listu, bez ikakvog specifičnog redoslijeda.

Emma Ruth Rundle - Marked For Death [Sargent House]

Na drugom studijskom albumu Emma Ruth Rundle kroz pjesme autobiografski iznosi vlastiti život, izjavila je u jednom nedavnom intervjuu. Neka sve ostane na tome i također da bude jasno - ona ima najsnažniji album godine. Zbirka mnogoslojnih, intimnih i introspektivnih pjesama koje su nastale u zimi visoke kalifornijske pustinje krajem 2015. i početkom 2016. godine, najbolja su njena glazbena djela do ovog trenutka. Plemenski ritmovi, gudačke sekcije, atmosferične i moćne gitare te čaroban vokal ove široj publici relativno slabo poznate dive uglazbljuju neke od najdubljih elemenata života, sve kroz što na ovom svijetu prolazimo. Na kraju ostajmo živi i promijenjeni do konačnog odlaska, bogatiji za još jedan trenutak i nova iskustva.

Cass McCombs - Mangy Love [Anti Records]

Imam nekoliko svojih glazbenih superheroja i McCombs je jedan od njih. Lakoća kojom se čini da barata prilikom pisanja pjesama nisu od jučer. Unazad petnaest godina McCombsov je doprinos glazbenoj povijesti više nego izdašan. Osmi studijski album njegova je najraskošnija zbirka pjesama do današnjeg dana, moderan klasik sastavljen od raznovrsnih dubokoumnih i promišljenih pjesama. Teme koje komunicira, glazba koja zvuči bezvremenski i izvanredan studijski posao s dvadesetak stalnih i gostujućih glazbenica i glazbenika, smještaju “Mangy Love” u kategoriju suvremenih majstorskih remek-djela.

Adam Torres - Pearls To Swine [Fat Possum Records]

Izvanredna singer-songwriter glazba mi uvijek prija, a Torres, nova nada američkog juga, daje upravo ono što tražim. Trenutno s prebivalištem u Austinu, gradu koji nosi titulu “Live Music Capital of the World”, Torres je 2016. godine objavio svoj drugi studijski album, fantastičnu kolekciju folk i rock pjesama, prožetih divnim vokalnim melodijama i aranžmanima pratećih instrumenata. Da se razumijemo - ima tu i bluesa, soula i roots glazbe, no Torres to sve lakoćom spaja u vlastiti glazbeni izričaj.

The Men - Devil Music [We Are The Men Records]

Nije se puno čekalo da ovaj “cutting edge” bruklinški sastav objavi novi album. Danas, dvije godine nakon prošlog studijskog albuma, oslabljeni za jednog člana vraćaju se s novom pločom i to jači no ikada. Njihov šesti album zvuči kao da je sniman na jako skupom kazetofonu i upravo je to velikim dijelom razglog zbog kojeg je fantastičan - sva raskoš tog specifičnog zvuka je u svakom trenutku pristuna. Osim toga, fantastične rokenrol pjesme The Men i dalje znaju pisati te skladati. Sirova je to, prljava, opasna i moćna ploča, a The Men najbolje od suvremenog retro futurističnog rokenrola što danas se nudi u svijetu.

Polica - United Crushers [Mom + Pop]

Među suvremenom pop glazbom kakva bi ona trebala biti svoje mjesto zasigurno pronalazi ovaj sastav iz Minneapolisa koji je proizašao iz jedine supergrupe koja se tako može nazvati a to je Gayngs. Na trećem albumu Polica zvuči bolje nego ikada, a Ryan Olson i dalje ne nastupa uživo s bendom. I više nego dovoljan je posao koji je napravio i koji radi u studiju, nadjačujući samog sebe iz albuma u album. Channy Leaneagh i dalje piše tekstove i pjeva, u čemu konstantno pomiče granice prema gore. U suštini Polica je bend koji zna kuda i kako te koji istovremeno to sve zna i iznjedriti kroz naše reproduktore zvuka.

Psychic Ills - Inner Journey Out [Sacred Bones Records]

Svatko tko svira gitaru bi za glazbu Psychic Ills mogao reći da zna kako napisati takve pjesme. Onda uzme gitaru pa pokuša i na kraju ne uspije. Zato jer Psychic Ills posjeduju svoj stil, toliko sličan već čuvenom a istovremeno i toliko njihov, i sve to grade već dugi niz godina. Mekana akustična gitara elegantno dominira skoro cijelom pločom koja vibrira u specifičnom frekvencijom rasponu što u cjelini stvara izuzetno vizualnu glazbu. Ima tu i hitova, onih izlizano romantičnih koji se slušaju u neprekidnoj petlji, alternativnih hitova koje bi mogli čuti u diskoteci ukoliko bi postojale diskoteke u kojima se vrti ovakva glazba, a na kraju tu su i druge profinjene kompozicije u kojima možete uživati bilo kada i bilo gdje.

Horse Jumper Of Love - Horse Jumper Of Love [Disposable America]

Momci iz Bostona ove su godine izdali jedno od najbolji debut izdanja unatrag posljednjih deset godine, a s time i jedan od najboljih albuma ove godine. Sami za sebe tvrde za sviraju slow rock, no to samo djelomično opisuje njihovu glazbu onom tko ih nije još slušao ili ih iz nekog razloga odbija slušati. Horse Jumper Of Love radi neozbiljnu glazbu na izrazito ozbiljan način. Možda i u tome ima nečega a možda se meni to takvim čini, jer ovo je odlična glazba mladog benda čiji debi album danas zvuči bolje nego mnogi albumi raznih drugih i daleko priznatijih imena.

Luisa Maita - Fio da Memoria [Cumbancha]

Rijetko naletim na glazbu otpjevanu na materinjem jeziku benda, glazbenice ili glazbenika koji nimalo ne razumijem. Upravo je to slučaj s portuglaskim, na kojem ova mlada nada južnog dijela američkog kontinenta izvodi svoje pjesme izuzevši dvije koje je otpjevala na engleskom jeziku. Njen drugi studijski album kombinacija je teške i nabijene downtempo elektronske glazbe, elemenata južnoameričke glazbene tradicije te moderne pop glazbe, dok je iz produkcijskog pogleda album fantastično djelo studijskih inženjera. Ovo je glazba kakvu naši domaći singer-songwriteri žele znati stvarati, no još su cijelu širinu oceana daleko od toga.

Angel Olsen - My Woman [Jagjaguwar]

Prethodni studijski album Angel Olsen nije bio neko preveliko oduševljenje i u stvari se čak niti ne sjećam dali sam ga preslušao više od nekoliko puta, što znači da vjerojatno i nisam, no zato sam aktualan i treći po redu album “My Woman” preslušao mnogo puta otkada je objavljen. Na ovom albumu Olsen potpuno vlada u svim domenama, u skladanju glazbe, pisanju tekstova i aranžmanima, što dokazuju izvanredne pjesme i kompozicije smještene zajedno u ovu zbirku. Nekoliko sam puta skoro pustio i suzu slušajući emocije zabilježene na ovoj ploči, stvarno jedna divna ploča.

The Skiffle Players - Skifflin’ [Spiritual Pajamas]

Bend koji čine Cass McCombs, članovi benda Circles Around The Sun i benda Beachwood Sparks početkom su 2016. godine objavili jedno od najboljih izdanja američke folk glazbe. Nakon nebrojeno puta, ovaj album slušam redovito i dalje, što u mojem slučaju znači da sam se poprilično navukao. Jednostavnost i istovremena slojevitost pjesmo-stvaralačkog umijeća McCombsa i sviralačkog umijeća Casala, Hornea, Sperskea i Schera garancija su koju ću i dalje pratiti u budućnosti. The Skiffle Players imaju i misiju definiranu rečenicom: “Peace to the spirits of the musicians who came before us and taught us the secret esoteric ways of skiffle” i upravo je to razlog zbog kojeg im je poslo za rukom objavili ovako starinski zvučeći i uzbudljiv moderan folk album.

Woods - City Sun Eater In The River Of Light [Woodsist]

Deseti po redu album sastava Woods pun je pogodak. Nešto više od deset godina nakon prvog stiže ovo jubilarno izdanje, njihov najozbiljniji uradak do sada. Nekoliko prethodnih albuma nisu me uspjeli zainteresirati no “City Sun Eater In The River Of Light” je to u potpunosti uspio. Slušavši ga preko ljeta i jeseni mogu samo zaključiti da je ovo glazba za neke toplije i duže dane, i kao takav sigurno je psihodelični folk hit album 2016. godine. Od prve do zadnje pjesme ova je ploča u svakom pogledu podižuća i pozitivna glazba, a nekad treba i takvu glazbu prihvatiti i razumjeti.

VUM - Cryptocrystalline [Secret Lodge Recordings]

Glazbu trija iz Topanga Canyon zavolio sam se na prošlom albumu, odmah nakon prvog preslušavanja znao sam da to nije uobičajena i obična svakodnevna glazba. Aktualan album, od prve do zadnje pjesme izvanrednih melodija i ritmova, vodi u neku vrstu paralelnog svemira gdje ovakva glazba biva mainstream koji vlada svijetom. VUM svoju glazbu vodi upravo tako, iz mjesta koje im je poznato u neke druge domene vremeno-prostora vještinom majstorskih pilota interdimenzionalnih vozila. Ono što je ostalo nama dokumentaran je film čija je video komponenta kriptički kodirana i vječno zabilježena unutar zvučnog zapisa tog putovanja.

Africaine 808 - Basar [Golf Channel Recordings]

Germani su oduvijek na prvoj liniji elektronske glazbe, otkada je nastala pa sve do dana današnjeg. Afrički i tropsko-otočki ritmovi integrirani kroz elektronske perkusije, polifonične sintesajzere, te sve ostale instrumente i melodije na Basaru definitivno prolaze samo tako. Osim toga, na ovom albumu je i cijeli niz klubskih hitova za bilo koju priliku i prigodu. Stoga, vrlo lako sve može funkcionirati savršeno na plesnom podiju, u dnevnoj i spavaćoj sobi, na verandi uz koktel, za noćno putovanje kolima, ili bilo gdje. Možda je čak hrabro zaključiti da “Basar” spada u kategoriju klasika kao što je i “The K&D Sessions™”, sam vrh produkcijskog umijeća elektronske glazbe.

Creative Adult - Fear Of Life [Run For Cover Records]

Drugi album ovog benda iz Zaljevskog područja San Francisca sjeo je na prvu. Nekoliko desetaka slušanja nakon i dalje stoji kao jedan od najboljih albuma godine, nešto poput Heather Fedewa i njenih Wax Idols prošle godine. Očito ima nešto u klimi ili geografiji, mnogo izvrsne glazbe dolazi nam iz tog područja. Snažna “zvučni zid” produkcija i glazba koju stvaraju utemeljeni su na mračnoj estetici u shoegaze maniri čime Creative Adult suvereno vlada. Od prve do zadnje pjesme ni trenutka ne posustaju u snazi koju u svakoj pjesmi na svojstven način putem instrumenata i glasova prenose u formu zapisanog zvuka.

Charlotte Day Wilson - CDW [Charlotte Day Wilson Self-released]

Možda je ovo samo EP a možda je i LP, no kako god bilo mlada kanadska autorica i pjevačica na ovom izdanju izuzetno uspješno kombinira moderan R&B i mračnu pop glazbu. Divne vokalne izvedbe i odlične glazbene produkcije kao zbirka nazvane “CDW” definitivno spadaju među najbolja izdanja ove godine. Uzevši u obzir da je Wilsonova veliki dio snimala i producirala sama, ovo je uz Horse Jumper Of Love jedan od albuma koji nadjačava i neke poznatije i “priznatije” glazbene autore i producente.

Jastreb - Orient and Occident [Urtod Void Records]

Jastreb je poletio, Orao je sletio. Naš najprogresivniji glazbeni autor i producent, ajatolah rocka, na posljednjem Jastrebovom albumu okupio je glazbenike s tri kontinenta i jedne Atlantide te je napravio svoje najbolje glazbeno djelo do sada. Iako očito nije imao novaca da plati snimanje perkusija u stereu, jer teška su vremena a od alternativnog i anti-urbanog rocka se dobro živi, ova ploča usprkos bubnjevima snimljenim u samo jednom kanalu zvuči nadasve moćno. Usporedno s prethodna dva albuma ovo je definitivno zaokret u nekom novom smjeru i velika je šteta što je sve do ovog osvrta njegovo izdanje prošlo relativno nezapaženo. Jer siguran sam da će svaka mlada djevojka i svaki glazbe žedan mladić u njemu pronaći prijeko potrebno osvježenje.

Kevin Morby - Singing Saw [Dead Oceans]

Na trećem albumu Morby je napravio, usporedno s prethodna dva albuma, veliki iskorak unaprijed i stvorio izuzetno autorsko djelo kojim dokazuje da je jedan od najtalentiranijih mladih glazbenika današnjice. Ukoliko su informacije na webu etikete točne pjesme s albuma napisane su u jednostavnom formatu, a aranžirane su i snimljenje orkestralno. Zapravo kad malo bolje razmislim, to se u potpunosti i čuje u zvučnom zapisu. Jednako tako sve su pjesme mogle biti snimljenje u aranžmanu s gitarom i vokalom uz tu i tamo neki popratni intrument a cijela bi stvar i dalje savršeno funkcionirala. Jer u konačnici, sve su to redom jako lijepe pjesme.

Dan Lissvik - Midnight [Smalltown Supersound]

Završivši svoju suradnju s Rasmusom Häggom u zajedničkom projektu zvanom Studio, hvaljenom što zbog njihovih 7”, 12”, EP te LP izdanja, Lissvik je odlučio fokusirati se na produkciju plesne glazbe, a od tada do dana današnjeg izdao je nekoliko 12”, singlova te ovaj studijski prijevijenac. Osim toga tu je cijeli niz suradnji (Young Galaxy, Atelje, The Crêpes), produkcije (Taken By Trees, The Mary Onettes) i remixeva (The 1975, Haim, Foals, Fever Ray, Kylie Minogue) koje je napravio za i s drugim glazbenicima i producentima. Sve navedeno i još mnogo toga garancija su njegovih kvaliteta a ukoliko volite odličnu plesnu glazbu onda je Midnight upravo vrijeme i ploča za vas. Nema tu puno filozofije, ovo je jedan od tri najbolja albuma elektronske i plesne glazbe 2016. godine.

Weyes Blood - Front Row Seat To Earth [Mexican Summer]

Ovu ploču slušam već neko relativno duže vrijeme i još uvijek nemogu odlučiti dali je samo dobra ili je stvarno izvrsna, a što je više slušam to se sve više priklanjam ovom potonjem. Natalie Merling napravila je i izdala vjerojatno najposebniji album ove godine, prepun poput svile mekanih pjesama, aranžmana i produkcije. Njen prvi studijski album moram priznati da nisam uopće zapamtio, možda je stvar u tome da mu kao ovom nisam dao dovoljno šanse. No što je tu je, danas zato Merlingova ima jedan od najboljih albuma ove godine, a “Front Row Seat To Earth” je upravo ono što treba više-manje svima nama - unutarnji mir i introspekcija.

Bitchin Bajas & Bonnie Prince Billy - Epic Jammers And Fortunate Little Ditties [Drag City]

Definitivno ploča godine za individualno i grupno meditiranje, tripanje na gljivama ili bilo što slično prethodno navedenim radnjama. Točno se sjećam trenutaka kada sam shvatio da je ovo izvrsna ploča. Bilo je to na Velom Lošinju na apartmantu na stini, gdje sam u društvu najboljih prijatelja cijeli dan plovio sviješću. Činjenica je da Bitchin Bajas i Bonnie Prince Billya volim i slušam već dugi niz godina, stoga je već i najava ovog albuma prvim singlom u meni potakla izraziti interes. Na stranu tripanje i slično, ovo je divna nesvakidašnja ploča, kolekcija svojevrsnih ambijentalno-vokalnih mantra i pjesama.

Whitney - Light Upon The Lake [Secretly Canadian]

Negdje sam nedavno pročitao kako je Whitney ove godine na ovom albumu izdao novu indie folk himnu, a to je pjesma “No Woman”. Da se razumijemo, pjesma je odlična no nikako ne treba zanemariti preostale pjesme. Dosta je vremena prošlo otkada sam se navukao na neki bend poput ovog, lagane falseto plačipičkaste vokale i jednostavne no srcedrapajuće melodije, aranžmane i kompozicije. Svim navedenim ovi momci iz Chicaga definitnivno potpuno vladaju, a njihov debut album definitivno spada među najbolje od protekle godine.

True Widow - Avvolgere [Relapse Records]