#ujevic

I budi mirno nesretan... "

Prerano sam se rodio za ravnodušnosti zemlje.

S vijekom moje duše umrle su gatke.

Našao sam istinu po svom srcu, a to je da su slatke

i patnje, kad se u kutu doma drijemlje.

Naučio sam se ljubiti stvari sitne i nevažne.

I malenkost me o bitnom čaru uči.

Ja cijenim čašu vode i pogačice ražne,

a u dnu vode sna tek me oblak muči.

Ja cijenim na zemlji dobru jednostavnost

i nejasnoću, što je sunce od jasnoće.

Moja rijeka teče strujom zaboravnost,

daleko sam od kavge, tuče, zle riječi i sve zloće.

Od mene počinje era, koja još ne poče.

Biti daleko, to je moja bit, i sebe skriti

u klupku borbe, mrtvac bez grobišne ploče,

i bez potrebe, od milja, za se, na se suze liti.

Ima pod mojom kožom predragog Narcisa,

jer suviše je strastan naslijeđeni Adam.

I moja usna slasni eter sisa,

na crni usud nikad se ne jadam.

Još ću na kraju voljeti vrline

i pravi čovjek mene će da divi.

Jer gade mi se pljuvačka i sline

i shvaćam, kad se prijateljski živi.

Prebolio sam strasti, pa i ljutu pizmu.

Prekužio sam gnjev na vjerolomstvo.

Prostosrdno se čudim vandalizmu.

Ja bivam mlađi. Svijete, ja sam tvoje potomstvo!