Krila koja ne lete
Noćas mi je pero ostalo bez tinte,
Srce malo govori, ispušta otkucaje sitne,
A i šta da ti kaže? Ne slušaj ove krike,
Strasti plitke, niske, nisu bitne,
Zakopčaj nitne, sakri tugu ispod čizme,
Jeste mrzim te, jeste ja i napuhani ego
Jesam, ja sam sjeb'o, ali jesam treb'o
Greb'o, trudio se, ali blijedo,
Lažno si me dizala u nebo,
Prejako sam lupio o zemlju i ranjen krep'o,
Umro, jer nisam pobjego, jer sam ček'o,
Mislio da ćes ipak ti da mi daš krila,
Htio sam s tobom da poletim,
Neću te prestati kleti,
Pustila si ovog Ikara,
Previše blizu sunca da leti,
A sunce otopi vosak, krila se raspala,
Pitam se da li su nam se tijela,
Uopšte ikada i sastala?
Osječanje, šta? Jebote šta sam?
Osječam se k'o bogalj,
Osječam se k'o nakaza'
Povjerenje, čovjeće kako loše navika,
San, mašta, magija i bajka,
-Belial-
