Poslednji makijato s Pajkicem
Iskreno da vam kažem iako sam malo mator i naviknut na jedan polu intenzivan život postojali su momenti tokom ove i prethodne nedelje kada sam bio u panici. Sva sreća, sve se lepo privodi kraju i sutra je zvanično poslednji dan mojih osnovnih studija. Nisam pisao blog jer sam uglavnom živeo jedan život nedostojan čoveka, pa da nadoknadimo.
Glavna impresija završne godine je naravno profesor Pajkić, ali neću pisati o tome pošto vama koji niste imali tu čast da ga slušate to prosto ne mogu da dočaram. Upišavali smo se...
Prvo za komad da kažem da tu nisam puno napredovao, čak nemam ni zaokružen sinopsis. Doduše zaokružen i jeste ali nedostaje sadržaja. Uglavnom priča o odrastanju zasnovana na konvencijama antičke komedije i to smešteno u savremen kontekst će biti zanimljivo. Potrudiću se da baš bude kombo taj da se osete ti prelazi. Evo okačići parče neko (just a little taste) pošto zaista nije za šer ovo do sada. Ali sinopsisu će uslediti odma pisanje samog komada. dakle prelazimo na scene bez daljeg rada na samom zapletu itd... Pošto ne pišem baš kao car za pozorište tu će raditi malo cenzura lol
E sad što se scenarija tiče to je pravi labor of love budući da posle mučenja sa onim tehnohemijskim idejama jednog dana se desilo ovo...
Ovo prepiska iznad se za neupućene zakone dramaturgije inače zove ljubav, Tako smo dobili novu priču, ja ću okačiti ovde prvi sinopsis koji nije bog zna šta ali eto da se ne štekam, a uskoro kaćim i drugu verziju scenosleda. To će biti baš do jaja. Inače nemam još ime pa kao vam padne neka ideja javite... za sad razmišljam nešto u fazonu brzina ili turbulencija a to je prilično lejm
https://www.sendspace.com/file/nr3fx1